Marketing
Fuck Yeah!
"Don't you know there's no devil, there's just God when he's drunk"
Tom Waits
Pozdrav, dragi imaginarni čitatelji!
Proveo sam zanimljiv vikend...ako ne računate cijelu nedjelju prospavanu...
Tehničke specifikacije prošlog vikenda:
Gdje: Motorijada u Čilipima.
Kada: Prošla subota.
Zašto: Nemam pojma. Valjda smo svirali ili tako nešto.
Pojavim se ja tako na livadi punoj ljudi kojih se bave motorskim poslovima, sve puno dima i krikova onih koji se natječu u povlačenju konopa tamo ispred stejdža(Čitaj: umirućih).
Idem lijevo,desno, tražim ćevapmajstora, nađem nekoga u kutu. Turns out da prave samo hamburgere. Ajde neka.
(Životni moto: Preživjet ću)
Ok,obavimo tu tonsku probu! Shvatim da maršal od gitariste iz Speeda ne gaji duboke osjećaje prema mojoj gitari, da ću jedva imati mjesta za stajat uspravno i ne micat se, i da je pod stagea sklizak ko klizalište, dakle Ništa od duck walka i dobrog zvuka.
Odlično!(Dim iz glave)
Prva misao kad sam sišao sa stagea je bila : "Treba mi piva. Hitno."
Loše raspoloženje mi je malo raspršio pogled na Baan - durra na Harleyu i pregled milijun ultracool jurilica poredanih duž ceste, čovječe svega imaju, od tomosa do najnabrijanijih zuja, a da ne spominjem ono što tvori stil bikerskog života : Choppere!
I tako baš kad se malo uživim u pivu, motore i dobro društvo, zove tonac na pozornicu, u devet prokletih sati, nisam nikad ranije nastupao u životu svom. Ili jesam? Nevermind, da nastavim, počnem svirat i već na drugoj stvari gledam dolje: puče žica!
Ne može bolje!
(Dim iz glave se pretvara u gorući inferno dok završavam stvar na raštimanoj gitari bez jedne žice)
Bio sam prisiljen očajnički zubima kidati izdajničku žicu, kliješta ni za lijeka, a kolega gitarist iz drugog benda nije htio riskirat da puknem i njegovu gitaru...gdje je ona kolegijalnost iz sedamdesetih nestala?
No nisam se stigao naljutiti, trebalo je rastavit vražju gitaru, naštelit žicu, naštimat je, ponovo je sastavit i sve to ispod dvije-tri minute u pjanom stanju. Olimpijada, ljudi moji.
Srećom nije više bilo većih katastrofa za vrijeme nastupa (osim što se gitara uporno raštimavala tijekom solaža pa sam izgledo kao neki preserator dok sam ljevom rukom solirao,a desnom štimao nevjernicu,a ostatak benda me gledao pogledom tipa "Sve su to roditelji krivi")
I sve bi završilo prilično loše da nije bilo dobre ekipe i odličnog benda poslije nas koji su ubijali obrade od purplea, a ja sam imao izvor besplatnog pića od gitariste koji je držao pivu malo preblizu rubu stagea.
Da zabavi tu ne bi bio kraj, pobrinuo se ludi Lujaninen i naši duck walkovi preko cijele livade(i nazad) kao i apsolutno glupava kombinacija mlaćenja i skakutanja!
Fuck Yeah!
G.B.Sabaoth
Post je objavljen 29.05.2006. u 17:30 sati.