Marketing
Osnivačka pička
„Arrgh, što mnogo volim miris gusara rano ujutro.“
Bile su to uvodne riječi kojima je Kapetan Ahab Blackadder otpočeo višesatno zasjedanje Osnivačke skupštine prve hrvatske Gusarske udruge; riječi koje su ubrzo potom ušle u legendu, ali ne kroz anus...
Dok im je južni vjetar južnjak mrsio junačke brade i tek pokoji atavistički brk, a konjuktivitične se oči borile da ostanu suhe suprotiva snažnoj buri, gusari su osupnutih suhih lica i ukrućenih bradavica stajali okupljeni ukrug oko svoga kapetana pozorno slušajući njegov petosatni govor o hrabrosti, mudrosti i šarenim konjima. Nitko nije prozborio ni riječi, niti jedan očni kapak nije remetio tišinu koja je bila edenska.
Zlobnici bi tvrdili da je tako bilo stoga što su neki od nas potpuno nijemi, a većina ne čisti oči od krmelja, ali poanta ostaje ista - svi su gusari u tom strahovito sitnom odsječku trena bili Jedno. Kapetanovo je srce kucalo za sve gusare - poput liječnički netestiranog bajpasa koji se krajnje nepopravljivo pokvario, da ne velim ujebao.
Udruga koje je tek trebala nastati, mlada i nevina, još je u povojima izmicala svim pokušajima imenovanja. Mladost – ludost, rekli bi vjernici. Neki bi okrivili nemaštovitost gusarskoga uma, dok bi drugi tvrdili da je krivac konzumacija alkohola u 9 sati ujutro. Udruga nije imala ime čak ni nakon dugosatnog razmišljanja i čačkanja organa s rupama. Ideje nisu stizale dalje od skrotuma ili neodstranjenom pupkovinom inficiranih gusarskih škemaba.
Ali avaj, prošle noći u snu prišla mi je Gospa od Trnovite Sise od Žada, zaštitnica Imenovanja Gusarskih udruga(TM) u svojoj djevičanskoj auri anđeoskog mira i blaženja, i prišapnula mi na usnulo uho putenošću kakve čudne ptice ili otrovne žabe: "Udruga se ima zvati 'Balkanski Gusari' ili na švedskom 'Pirates of The Balkannean', a ne 'Kulturno-umjetničko društvo „Gusarska Sloga“', kao što si dosad predmnijevao, mali prinče. Tako sam rekla i tako će biti! Nemoj se kladiti na borbe pasa sljedećih tjedan dana.". Upravo je tako prozborila, kunem se dušom, a potom nestala u oblačku plavo-srebrne izmaglice i, s tajnovitim grčem na porculanski blijedom licu odlebdjela prema zahodu. Pustivši vodu, netragom je nestala u milostivo, poput zaborava duboko, sneno nagnuće krišom skriveno iza pritvorenih očnih kapaka slatkog neznanja.
Ja i moja Guzica probudismo se u znoju i van svake pameti, popišasmo se strasno te nakon kratkog mozganja odlučismo poslušati Gospin savjet. Udrugu ćemo nazvati „Balkanski Pirati“, tako mi boga i oca. Nije baš onako kako je Ona rekla, ali je sasvim dovoljno blizu. Neću se kladiti na konje idućih mjesec dana kako bih uravnotežio njezine neosporive bogorodične želje.
Cpt. Blackadder
Post je objavljen 28.05.2006. u 18:18 sati.