Zahuktava se prvenstvo. Svaki se dan odigravaju po dva kola prvenstva. Ujutro se zuri s doruckom i nastoji se na vrijeme stici na jutarnje kolo koje pocinje u 9:00. Nekako sve vise prelazim na meni uobicajenu prehranu. Cak dorucak jedem vilicom. Naprosto su mi misli vise okrenute igri na prvenstvu. JUcer navecer sam vidio da u trecem kolu igram s Meksikancem Zazuetom koji je 5. dan. Jaci je po danu od mene. Znam da se ocekuje njegova pobjeda, ali ja ni ne mislim na predaju, tj. ne pokusavanju pobjediti. Vidim za doruckom. Susreli su nam se na daljinu pogledi. I kratak pogled je pun analize. Osjetio sam da i on analizira. Ni osmjeha ni rijeci ni geste. Ustvari na daljinu to i nije uobicajeno, a jos se i ne poznajemo.Vidjeli se jesmo.
Pojeo sam dorucak cak u vecoj mjeri od uobicajenoga. Ide to samo od sebe u ovakovim situacijama. Zurim u turnirsku dvoranu. Susrecem Zazuetu i krecemo s upoznavanjem i razgovorom. Pita on mene za go u Hrvastykoj pa ja njega za isto u Meksiku. Razgovaramo o politici. To je ustavri normalno, jer normalni ljudi o svemu mogu razgovarati. Sprijateljili smo se.
Partija je bila podosta borbena. Ja kao da neznam mirno igrati. Nastojim uhvatiti ogroman prostor, a on pokusava onemoguciti mi vidljive namjere. U tom nastojanju stvorio si je slabu grupu. Bila mu je ona okosnica problema u partiji i uzrokom poraza. Pobjedio sam ga iako je kao 5. dan podosta jaci od mene. Na kraju slijedi rukovanje i zahvala za partiju. Nije to samo ceremonijalno. Na kraju on kaze meni da mu uopce nije krivo sto je izgubio jer da je nekao zadovoljstvo izgubiti od gentemena. Eto, ja gentlemen, a samo sam se lijepo porazgovarao i druzio. Pa to nije nista tesko, a tako liojep rezultat.
I sve je nekako u gou. Nema setnji kao ranijih dana kada se jos nije igralo. U glavi su kombinacije, analize. Sve je u crno bijeloj tehnici. Tu su prijatelji koji cine to na isti ili slican nacin. Navikao sam na to. Ujedno sam suocen i sam sa sobom. Pokoji puta se ljutim na sebe, pa se radujem. Svijet je to naglasenih razmisljanja i emocija. Neznaju oni koji to ne probaju. Vidim u ostale kako su kao u nekom nevidljivom svijetu. Bude i osmjeha koji govore o stanju u njima. I sve to od crnih i bijelih kamencica. Osjecamo svoje sposobnosti kao i nesposobnosti, ali znamo da to mozemo i mijenjati. Nije dobro odustajati. Povreemno se ljutim na sebe, ali vrlo brzo shvatim sto treba mijenjati. Polako to i cinim i znanje je sve vece.
Prijatelji dragi vrijeme je kada se ovdje, gdje sam nasao free internet, zatvara i ja zavrsavam ovo razmisljanje uz pisanje posta.
Srdacno vas sve pozdravlja i voli vas Mladen
Post je objavljen 29.05.2006. u 13:34 sati.