putovanje u bolji svijet
željezničar, crn i bez zuba, u istrošenom odjelu s zadahom na rakiju i bez zuba, ne obrijan i masan.
djevojčica s mačkom u ruci, preplašena pogleda s iskrpljenom haljinicom, boja breskve tek se nazire.
majka s panikom u očima, s željom za novi svijet.
otac, tko zna gdje
vlak samo što nije krenuo
na stanici ljudi bez ideala bez moći da promjene stvarnost, kreiraju budućnost
sjede tupo u vlakovima i čekau zvižduk
u hodniku već nikog osim njih dvije
majka se pogađa s masnom svinjom, djevojčica joj čvrsto steže ruku
budućnost neizvjesna
majka uspjela, svinji je svaki novac dobrodošao, a pogotovo onaj iz daleke budućnost, ostavt će ga praunucima, moći ćete ga vidjeti u muzeju željeznice u londonu, on će postati gospodin, njegovi potomci uglednici, bez obzira na pretke i njihovu ljagu svi će im se diviti jer određuje ih sadašnjos, ako i to
a one, otisnuti će se u novi svijet bez novca iz budućnosti, rastegnute u prošlosti kojoj ne pripadaju
u trošnom vlaku, na drvenim klupicama, čovjek na čovjeku, jad i bijeda, težak ustajali zrak, izgubljeni povici za život, put dug i dalek, gdje vodi,
pištanje lokomotive, pokretanje točkova, tračnica stenje, vlak se mukom kreće, ljudska tijela se treskaju u ritmu, pridržavajući se rukom za rukohvat
časna sestra i nekad svećenik, kakav celibat, kad je jedino što vrijedi i od čega ne možeš pobjeći istinski živjeti i ljubiti i mučiti se, to je odabir to je put, s koliko sreće nije li lakše u samostanu.
i onda zazvoni mobitel
Post je objavljen 29.05.2006. u 12:13 sati.