Uvijek svi hvale moju djecu.
Onda se ja hvalim da su oni dobri zato jer sam ih ja dobro odgojila.
Kao jedan mali primjer „dobrog“ odgoja navodim vam kratak razgovor dvoje, moje, starije djece, zatim mene i mog najmanjeg djeteta, jučer, za vrijeme ručka:
Sarmica: Makni noge!
Picek: Baš neću!
Sarmica: E baš hoćeš!
Picek: A kaj mi možeš!
Sarmica: Mogu ti reč da si glup!
Picek: Onda si ti glupa!
Sarmica (inače plavuša): Zakaj?
Picek (muško ko muško): Pa zato kaj si mi sestra!
Sarmica (iako starija i pametnija gubi tlo pod nogama pa traži pomoć): Mama čuješ ti njega?
Ja: Čujem , čujem i sterala bum vas od stola ak ne prestanete!
Sarmica: On je prvi počeo jer me gurka s nogama ispod stola!
Picek: Al ona je meni rekla da sam glup!
Sarmica: I ti si meni rekel da sam glupa!
Picek: Samo zato jer smo rodbinski vezani:
Sarmica (pametno moje!): To znači da je i mama glupa jer nas je ona oboje rodila?!?
Picek: To ja nisam reko!
Ja, kao najstarija i najpametnija, počnem ih gurkat nogama ispod stola.
Slučajno gurnem i svoje najmanje dijete, Patuljka.
Patuljak. Mama, glupa si!
Ja: Zakaj?!?
Patuljak: Pa zato kaj si me gurnula!
Pouka priče: Djeca uče ono što doživljavaju !
Srdačan pozdrav od glupe mame!
Post je objavljen 29.05.2006. u 11:46 sati.