Fotografije snimljene oko godine 1970. u Dubrovniku, možda godinu prije ili kasnije… S lijeva na desno: Vojo Šindolić, Miško Ercegović i Milan Milišić.
Vojo je početkom sedamdesetih otišao studirati u Beograd, ostao ondje i postao cijenjeni književnik. Miško ima sjajan kafić sa restoranom u Dubrovniku i nije više toliko kosmat. Milan Milišić je bio veliki hrvatski pjesnik, a stradao je kao prva žrtva bombardiranja Dubrovnika. Jedna od njegovih najboljih zbirki pjesama nosi naziv "Živjela naša udovica", tiskana 1977.godine. Četrnaest godina kasnije izišao je ispred kuće pogledati ratne brodove koji su plovili ispred Grada…
Razgovarali smo nekoliko dana prije pogibije telefonom. Do tada je radio kao dramaturg u dubrovačkom kazalištu i oporo se šalio s tim kako su mu, usprkos tome što nije bilo većeg Dubrovčanina od njega, dali otkaz zato jer je nije bio pravovjeran i poželjnih krvnih zrnaca. Danas na godišnjicu njegove smrti u Kazalištu održavaju komemoracije i drže dirljive govore. Da nije poginuo, ti isti bi se potrudili da ga zaborave, kao što danas zaboravljaju da su ga upravo oni otjerali.