Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/olifant

Marketing

NAJPRIJE MOJE, ONDA TVOJE

Kao što je redovnim čitateljima ovog bloga poznato, moja je frendica Marki napokon našla osobu iz svojih najluđih gejlezbo snova – mladu, lijepu, nježnu, nesebičnu i koja ne bježi kad je vidi. Ali dokle spomenuta nesebičnost seže na planu fizičkog davanja i podavanja, nije uspjela istražiti.
Tek što se smjestila u njezinom stanu, od radosnog uzbuđenja uzburkali su se Markini hormoni i prije vremena uslijedilo je ono što svaka zdrava žena u najboljim godinama dobije jednom mjesečno, ako nije trudna.
A kako je djevojka iz Markinih pijanih snova na javi trijezna pro-life aktivistica, podrazumijeva se da će u stan primati i na svaki način pomagati samo i isključivo trudnice.
Dakako da bi se Marki već dosjetila ukazati na potrebu sagledavanja šire slike, u kojoj je i ona, poput svake žene u plodnoj dobi, zapravo potencijalna trudnica, skupa sa svojim transrodnim imageom i dildom, šeretski zataknutim za uho. Samo, nije bilo dovoljno vremena. Brzinom munje našla se na cesti, s ruksakom u naručju i otiskom špičoke na stražnjici. Te se potuljeno zaputila kući, uvjerena da je najbaksuznije stvorenje na svijetu.
Međutim, već na kućnim vratima dočeka je kontraargument u liku njenog tate, koji tvrdi da je čeka fenomenalno unosan posao! Iako ona nikakav posao nije tražila. Ali nekim mirakuloznim čudom, posao traži nju. Tako što je baš maloprije zvala gospođa direktorica iz firme 'Kreativni potencijali d.o.o.' i pitala jel' se Marki vratila kući? I kad se vrati neka odmah nazove broj 060-i-tako-dalje zbog razgovora o zapošljavanju na izvrsno plaćenom radnom mjestu.
S mobitelom u ruci Marki se smjesta zaputi k meni, ne bih li joj pomogla da uspješno obavi zacjelo zahtjevan telefonski intervju.
Umjesto toga, zlobom obdarena, spremno sam kliknula na blog posvećen telefonskim muljažama preko brojeva 060. Iz kojeg se lijepo može zaključiti da poanta uopće nije u mudrim i razumnim odgovorima, nego u nerazumnom trajanju razgovora i krvnički skupim impulsima. Koji se počinju vrtjeti, čim tobožnji agent postigne da ciljani naivac nazove njegov broj.
I zanimljivo, naši policijski istražitelji još nisu ušli u trag prepredenoj varalici.
Na njihovom mjestu, ugledala bih se na Sherlocka Holmesa, zaogrnula kariranu pelerinu, napušila se opijuma, zasvirala glasno violinu i sačekala da dođe ekipa iz ludnice i pokupi me.
Jer, ja sam, za razliku od njih, u cigle dvije minute skopčala da se radi o nekome tko poznaje svoje žrtve. I nalazi se u našem kvartu, negdje blizu, odakle je mogao vidjeti da se Marki vraća kući i nazvati trenutak prije nego je stigla do vrata.
Same od sebe, kockice su se stale slagati, osobito kad sam se prisjetila što mi je neki dan ispričala mama, po povratku iz frizerskog salona 'Kockica', gdje se rade isto takve frizure. Da je srela mamu od one Blanke, koju smo iz veoma jakih i višestruko potvrđenih razloga zvali Blanka Kleptomanka i kako se hvalila na sva usta. Koliko zarađuje njezino pametno sunce, zaposleno u kadrovskoj službi tvrke 'Krade-trade'. I još pored toga stiže voditi vlastitu firmu, a zove se nekakvi potencijali de-o-o.
«Wow! Blanka!», zadivljeno će Marki, «Ta je sočan komad! A veliš – obogatila se?»
«Aha! I namjerava se još bogatiti, na tebi!»
Slaba na sočne komade, Marki joj krene u susret. Zaputi se prema zgradi sa natpisom 'Krade-trade' na pročelju i pri ulasku nazove naznačeni broj.
«Dobar dan, dobila sam poziv u vezi posla...»
«Odlično, bravo! Postavit ću vam nekoliko pitanja...»
«A ne! Prvo da ja pitam tebe – kakve gaćice trenutno nosiš?», zamekeće senzualno Marki.
«Ali, ja postavljam pitanja...»
«Može i tvoja, ali najprije moja», ustraje Marki.
«Oprostite, nije li malo neumjesno razgovarati o donjem vešu?»
«Zašto???», drekne Marki i otvori vrata kadrovske službe, pa nastavi izravno u Blankino uho, «Ako već cepaš tarifu kao sexy-telefon, zašto ne bismo o gaćicama, ha? Osim toga, nisi u poziciji da postavljaš pravila, imaš grdne probleme na vratu. Koji se sastoje u tome da bih ja mogla otići na policiju. Iz ovih stopa, tako da nećeš imati dovoljno vremena da zameteš trag. Ali, s druge strane i ja imam problema. Nikako da nagovorim neku zgodnu i imućnu damu, takvu poput tebe, na intimno druženje koje uključuje raskošne večere, noćenja u otmjenim hotelima, gala provode i zajedničko ljetovanje, o njenom trošku. E, pa sad, Blanka, ti odluči što ćemo? Ja predlažem da počnemo rješavati naše probleme. Naravno, najprije moje, onda tvoje!»

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka


Post je objavljen 29.05.2006. u 08:09 sati.