Marketing
ciudad de mexico
Mexico City. Grad s vise od 20 milijuna ljudi. Grad poznat po zagadenosti, siromastvu, kriminalu i svim ostalim ne tako lijepim stranama ljudskog drustva. Mnogi ljudi koji putuju po Meksiku odluce preskociti ovaj grad bojeci se njegove velicine i neugodnih iskustava. Mi smo znatizeljni i zelimo ga vidjeti. Zasto bi zbog straha to propustili? Kad sam vec u Meksiku zelim vidjeti i njegov glavni grad.
Bili smo smjesteni u hotelu u centru grada. Hotel je bio poprilicno oronuo, ali smo ipak bili zadovoljni velikom sobom, vlastitom kupaonicom i dobrom lokacijom za 20 dolara za noc. Osim toga se hotel nalazio u jako zivahnoj ulici: svuda ulicni prodavaci koji prodaju svakakve tricarije, zene koje nasred ulice mijese tijesto, vjerojatno za tortilje, standovi sa CD-ovima odakle tresti meksicka muzika. Kad sam s balkona vidjela taj prizor, pomislila sam: "Hey, pa ja sam stvarno u Meksiku!"
Unutrasnje dvoriste tzv. patio naseg hotela. Ovakav patio je tipican za kuce u Juznoj Americi.
Plocnici su jako uski, a sva aktivnost na ulici, svi ti prodavaci i ljudi koji sve te tricarije razgledavaju i kupuju cine hodanje ulicom jako teskim. Inace, dok hodas ulicom, pogotovo u starom centru, uopce nemas osjecaj da si u milijunskom gradu. Nema visokih zgrada i svi ti ulicni prodavaci daju gradu jednu provincijsku atmosferu. Tek kad smo se popeli na najvisu tocku u starom gradu Torre Latinoamericana vidjeli smo koliko je grad zapravo velik. Pruza se u nedogled na sve cetiri strane svijeta, nema mu kraja. Steta da zbog ogromnih kolicina smoga nismo mogli vidjeti poznati vulkan Popocatepetl koji se nalazi 60-tak kilometara izvan grada.
Ulicni prizori.
Mexico City je sagraden na rusevinama prijestolnice Azteka Tenochtitlanu. Kad su Spanjolci u 16. stoljecu po prvi put vidjeli ovaj grad bili su ocarani. Tenochtitlan je bio sagraden na otoku u jezeru i spojen mostovima s obalom. Od njega danas nije ostalo gotovo nista, a ni jezeru vise nema ni traga. 1521. su Spanjolci pokorili Azteke i u procesu je i grad unisten. Danas se mogu vidjeti jos samo rusevine glavnog hrama Azteka (Templo Mayor). Pored rusevina se nalazi i muzej u kojem se moze vidjeti maketa kako je azteska prijestolnica nekoc izgledala. Prosle godine sam procitala jednu knjigu o tome kako su Spanjolci osvojili Novi svijet i sad sam neke stvari o kojima sam citala mogla vidjeti i vlastitim ocima. To je za mene bio poseban osjecaj.
Ostatci zida Azteskog hrama, a u pozadini spanjolska Katedrala.
Centar grada je veliki glavni trg Zocalo. S jedne strane trga se nalazi Katedrala (djelomicno sagradena od stijena s azteskih gradevina), a s ostalih strana je trg okruzen kolonijalnim zgradama i palacama. Ono sto meni nedostaje su kafici i restorani. Koji je smisao divovskog trga ako na njemu nemas gdje sjediti, pijuckati kavu i gledati ljude? Cini se da Meksikancima Zocalo najvise sluzi za demonstracije. Sve dane koji smo bili u Mexico City-u grad je bio pun demonstranata. Zanimljivo je da oni ne demonstriraju samo par sati. Ne, oni tamo danima kampiraju. Povremeno odrze paradu po ulicama grada uzvikujuci parole tipa: "jednakost za svih", "vise prava za radnike", "bolje skole u selima" i slicno, da bi zatim ponovo otisli do Zocala gdje onda sjede i cekaju slijedecu paradu. I tako danima.
Demonstracije na Zocalu.
Jedna od najznacajnijih zgrada u Mexico City-u je Arheoloski muzej. To definitivno nije za svakoga, ali za one koji vole povijest i arheologiju, ovo je pravo mjesto. Muzej je podijeljen na vise sala od kojih je svaka posvecena jednom od meksickih naroda koji su u Meksiku zivjeli prije dolaska Spanjolaca. Osim Azteka i Maja, ima tu jos mnogih drugih. Nama su Maje bile posebno zanimljive jer cemo u slijedecim tjednima vidjeti nekoliko njihovih piramida, pa da se eto unaprijed pripremimo.
Otkrili smo malo i nocni zivot. Jednu vecer smo bili na Plazi Garibaldi, okupljalistu mariachija. Mislim da mariachije svatko zna iz meksickih sapunica. Svi su obuceni u tradicionalnu bljestavu nosnju, setaju se trgom i cekaju da im netko plati za sviranje. Kad se to dogodi obicno otpjevaju neku srcedrapajucu pjesmu o neuzvracenoj ljubavi, a tu i tamo zasviraju i koju veselu meksicku melodiju na sto publika obicno pocne plesati.
Nakon ove tradicionalne veceri, dan kasnije odlucili smo se uputiti u moderniji dio grada - Zona Rosa. Iako ovo ime zvuci kao da se radi o radnom mjestu meksickih prostitutki, to je daleko od istine. Ovo je kvart u kojem se nalazi puno ducana, restorana, kafica i svega onoga sto bi mlade Meksikance moglo zanimati. Ispostavilo se da je ovo pravi rock kvart. Ima dosta kafica u kojima mladi nadobudni bandovi sviraju pjesme svojih idola. Iz jednog kafica cuju se Pixies, iz drugog Pearl Jam, pa Red Hot Chili Peppers, itd. Bili smo stvarno ugodno iznenadeni. Sjeli smo u jedan od kafica i uzivali u pivu, muzici i gledanju prolaznika. Ono sto mi je odmah upalo u oci je slobodno ponasanje homoseksualaca. Dok smo tu sjedili vidjeli smo nekoliko homoseksualnih parova (muskih) koji su se nasred ulice ljubili i grlili. To me je jako iznenadilo, nisam to ocekivala u Meksiku, tipicnoj macho zemlji. Valjda je Mexico City ipak napredniji od ostatka zemlje. Ne mogu povjerovati da bi to i u manjim sredinama bilo tako prihvaceno.
Pogled na grad i smog.
Sve u svemu mislim da je Mexico City vrijedan posjeta. Ni u jednom trenutku se nisam osjecala nesigurno, niti u opasnosti. Dapace, Meksikanci su se pokazali jako ljubazni i prijateljski nastrojeni i nisu uopce bili nesto posebno nametljivi.
Post je objavljen 31.05.2006. u 01:27 sati.