Marketing
Lako je napisati knjigu sljedeći događaje koji su se dogodili, ali tko je u mogućnosti izmisliti sasvim drugačije likove, sasvim drugačiji svijet. Rijetki su takvi, a ja bih htio biti jedan od njih...
Eto i nje napokon. Inače ne volim kišu. Ali navečer, kada sjedim za kompjuterom - koji je smješten oko pet centimetara od prozora - i potiho slušam neki od svojih omiljenih bendova, lijepo je osjetiti onaj hladni dašak i čuti kapi kiše kako se odbijaju od automobila i pločnika. Imam tu sreću da kiša ne može do mog prozora, pa ne moram spuštati roletne. I sada, lijepo se nagnem, pogledam kroz prozor i vidim kako kiša briše današnji dan i priprema ulice za novo jutro. Zvuči depresivno, ali u biti nije.
Ustajem i palim svijeće. Da, nakon današnjeg razmišljanja i nostalgije za nekim drugim vremenima - prije nekih promjena u mentalnom sklopu kojeg još uvijek uspješno zadržavam u svom biću - otišao sam do dućana i kupio male lučice, male sviječice što uz odsjaj monitora i mali dašak vjetrića plešu stvarajući zanimljive sijene na zidovima. Zar ne bi bilo krasno kada bi i naše sijene mogle plesati i skakati neovisno o našem gibanju poput sijene Petra Pana??? Ah ta dječačka maštanja da smo netko/nešto što ne možemo biti.
Oduvijek sam se poistovjećiva sa junacima omiljenih filmova ili knjiga. Uvijek sam maštao da sam baš kao on/ona. Imati krila i letjeti. Postići ekstazu ispijajući krv iz nečijeg vrata. Najviše sam sanjao o tome da sam vampir. Ne onaj ružni Nosferatu, ili oni vampiri iz Vapires ili From dusk 'till dawn. Ne, nego oni romantičarski sanjači poput Lestata ili Armanda. Najviše sam htio biti poput Pandore. Smiješno, zar ne? Muško sam, a htio sam biti poput nekog ženskog vampira. Ali ako ste čitali Anne Rice možda ćete shvatiti zašto mi je od svih vampira, od svih likova koje je ona izmislila, najdraža Pandora. Prepuna ljubavi prema svima, uvijek je težila ka tom nekom savršenom osijećaju sreće i zadovoljstva. Zaljubljena u Lestata uvijek mu se u potpunosti davala. Oduvijke sam htio biti poput nje.. a nikada nisam. Zašto??
*Nemam više kiflica, odmah se vraćam*
Uglavnom. Gledao sam X-men 3. Naravno, skeptici će reći da je film sranje. Njihovo pravo. Ja isto imam pravo na svoje mišljenje i ono što ja mislim jest da je fil super. Čak mi je i bio bolji od drugog dijela što se rijetko događa s obzirom da obično nastavci jednostavno tonu sve dublje i dublje u propast. Nije bilo mnogo onih patetičnih scena koje bi nam trebale izvuči suze na oči, a ni onih pokušaja da budu smiješni... ne previše. Iako sam sjedio u prvom redu i to na lijevoj strani (da dobro ste čuli, toliko strasno sam htio gledati taj film da me ni prvi red nije pokolebao), skoro dva sata filma nisu me umorila. Film mi je bio zanimljiv cijelo vrijeme. Razočarali su me postupci nekih likova, tu i tamo neka d*bilna izjava maloumnih, ali su me neki zapleti iznenadili. U biti samo jedan, ali neću više reći, da ne pokvarim zadovoljstvo gledanja drugima. Sve u svemu svidio mi se film. A zašto i ne bi kada ionako volim gledati skoro sve filmove koji mi padnu pod ruku, a ovaj mi je posebno krieg jer Wolverine me oduvijek fascinirao, pa sam neko vrijeme čak i maštao o tome da sam on. Čak sam i nakon ovog filma posmislio kako i bilo kul imati one "kanđe" i još k tome moći zacjeljivati. Iako su mi u biti draže moći od Mystique (ili kako se to već piše), pa da mogu izgledati kako želim... hehe..
Kiša još uvijek pada, ali ja ništa ne čujem jer hrčak je večeras stvarno neumoran. Mislim da je vrijeme da se malo đubre nauči vrtjeti u plastičnom kolutu jer ovaj mu ide van iz kaveza like right now!
Već malo drijema, Snage nema, Zvonko spreman je za san, Jer sutra je novi dan!
Vrijeme je za spavanac. Laku noć svim čitateljima... kojih ionako nema mnogo...
np. One minute silence - Remain calm (Available in all colors)
Post je objavljen 29.05.2006. u 00:36 sati.