Ja volim reći da postoje samo dvije stvari na ovome svijetu, samo dvije istine, a to je ljubav i strah. I gotovo ne postoji nijedno dobro koje se ne može opisati pod pojmom ljubavi i niti jedno zlo koje se ne može opisati pojmom straha. to su dva polariteta, dvije krajnosti i dvije stvarnosti.
vlč. Zlatko Sudac
Ljubav i strah! Uistinu, kako je to lijepo rečeno. Vjerujem da nije teško shvatiti ili zamisliti kako u svemu što je dobro možemo naći korijen ljubavi. Ona nas čini sretnima, donosi radost na naša lica, širi srca i sigurnom nas rukom vodi prema Bogu.
Strah je njezina suprotnost. On je nedostatak svjetla na našem putu. To su mračni prolazi, tajanstvene dvorane kroz koje povremeno moramo proći kako bismo ponovo našli put do svjetla. On ima bezbroj imena, od nelagode do bjesomučne mržnje, od nehotične uvrede do brutalnog ubojstva. On je grč u želucu, nelagoda u trbuhu, obruč koji ne da plućima disati, igla koja probada srce tjerajući ga u divlji galop. Ipak, i on nas vodi. Prema svjetlu. Kad naučimo kako se nositi s njime, svjetlo zauzima mjesto koje mu pripada i duša se okreće prema Stvoritelju.
Nedavno sam skupini obrazovanih odraslih ljudi napomenula kako iza svake agresivnosti zapravo stoji strah u nekom od svojih oblika. Vidjela sam nevjericu na većini lica, iako se nisu upustili u raspravu. Vjerujem da su kasnije o tome razmišljali. Teško je zamisliti da je srce ubojice koji u zasjedi vreba svoju žrtvu zapravo puno straha. No ipak je tako. Nije jednostavno objasniti, ali čovjek nekako osjeća da je to istina.
Čitajući na Hrvojevom blogu intervju s vlč. Zlatkom Sudcem prisjetila sam se mnogih trenutaka kad sam radeći nešto u kuhinji usput slušala njegove jednostavne, snažne riječi praćene prekrasnom glazbom na kazeti Meditacije. Ponekad se u pravom trenutku prisjetim neke rečenice i ona mi priskoči u pomoć...
Post je objavljen 28.05.2006. u 20:44 sati.