Zapravo su rijetke stvari na koje možemo utjecati...
Veći dio života provodimo u iluziji da možemo birati... I biramo... Odlučujemo. Šatro.
Onda žalimo zbog krivih odabira i pogrešnih odluka...
Sve što mi možemo birati, dragi moji, su tričarije poput boja zavjesa, kroja traperica, dnevnih novina, radio stanica itd... A opet i ti izbori samo privremeno odgovaraju našoj stvarnoj volji...
Jer se mijenjamo... prečesto i prehirovito...
Odnosno, ne mijenjamo se mi, već se mijenja naša percepcija... I tu leži glavni zajeb. I glavni razlog kraju brojnih međuljudskih odnosa, depresija i neobičnih poteza.
Zanimljivi su mi ljudi koji mogu decidirano reći npr. volim ljeto, mrzim kišu, nevolim životinje itd.
Ja ne mogu. Kod mene je sve raelativno. Danas kišu percipiram kao dobru, jer sam pospana i baš bi mi "leglo" da me uspava rominjanje kiše o prozorska stakla. Sutra, istu tu kišu percipirati ću iznimno negativno jer sam možda dan planirala provesti u prirodi.
Danas mi se sviđa kako mi stoje nove traperice, a prije par dana sam mislila da sam uludo bacila novac...
Prije par mjeseci, uživala sam u noćnim izlascima, prošli vikend su mi se gadili, a sad opet brijem okolo i guštam...
Pitam se samo, do kada će ta moja percepcija divljati?
Jer način na koji je divljala u subotu navečer ne obećava nimalo...
Prvo pod utjecajem prošlog vikenda nisam ni htjela ići vani. Prošli vikend je bio loš jer me je prala posttravel depresija (popizditis uzrokovan povratkom u real life)...
Anyway, na molbe i vapaje frendice pristala sam na cugu u M. i sat vremena u G.
Sat vremena u G. se pretvorilo u brijanje do 4 a.m.. potom smo na poziv frendova navratili u Brazil i tamo zaružili dok se nije full svanilo. Onda smo još otišli na kavu i kao epilog svega ja sam se stropoštala krevet u 7 a.m.
Dan sam, slijedom navedenog prespavala.
U 7 a.m. izlazak sam smatrala fantastičnim. Večeras ga smatram užasnim jer mi je propao dan. Toliko o percepciji.
Post je objavljen 28.05.2006. u 20:11 sati.