Marketing
Portiri iliti Hitler iz našeg sokaka
Nevjerojatni su naši ljudi. ne moraju se niti dočepati moći, dovoljno je da si umisle da imaju nekakvu moć pa da postanu nepodnošljivi.
Jutros sam došao biciklom na posao. Jedva sam dočekao lijepo jutro, vikend je i ne moram Petra voditi u vrtuić, pa sam napumpao gume na zelenku i krenuo. Sve je bilo lijepo dok nisam došao do ulaza u bolnicu. kao što ulaztim kad idem autom, provezao sam se kroz kapiju. I za sobom začuo "Ej! ne može s biciklom!" iz portirnice.
Bogme sam zakipio. Prvi mi je refleks bio da čim dođem na odjel nazovem portu i pitam imaju li možda slučajno kakav propis u kojim se vozilima sve smije dolaziti u dežurstvo. jer očito, auto nikom ne smeta, ali eto bicikl smeta. A onda sam odustao, jer ne želim tim idiotima svinjskim dat više važnosti nego što zaslužuju.
Niej to izolirani slučaj. Svojevremeno, kao stažist, jednom sam ostavio bicikl vezan ispred zgrade odjela-bio sam još friški i nisam znao da postoji parkiralište za bcikle u krugu. na što je došao portir i viknuo za mnom doslovno "Momak!" (!) "Ne moš to biciklo tu ostavljat!". I dan danas žalim što mu nisam odbrusio da ja nisam za njega nikakav momak i da nismo zajedno ovce napasali, i da u hrvatskom jeziku postoji riječ 'gospodin', kojom se obraćaš nepoznatim ljudima. I dan danas se vjerojatno pita zašto mi se oči stisnu kad prolazim kraj njega.
Vjerojatno ste primijetili taj fenomen. Što je netko niže na hijerarhijskoj jestvici, to se više kurči. Portiri su svuda nekakve sirovine koji misle da su boga za bradu uhvatili što su sjeli na ulaz u ustanovu. Nek mi onda objasne, kad su tako revni, otkud posjete na balkonu mog odjela u deset navečer? Sigurno nisu preskakali ogradu.
Gdje god dođeš ista je svar. Pošta, županija, javna poduzeća, bolnice...uvijek na porti rade nekave primitivčine koje ne znaju ni b od bontona i nisu u stanju sastavit poštenu rečenicu. Idući put ću mu opsovat mater, taj jezik sigurno razumije. 
Post je objavljen 28.05.2006. u 18:39 sati.