
Još jednom je noć zaglila grad,
još jednom ispisujem beskrajne stranice tuge.
Iz moje si duše uzeo zadnju kap života
dok smiješile su mi se tvoje oči.
Za tebe ja više nemam snova,
niti mi srce treperi kad moje te misli sretnu.
Ja sam ptica pjevica što ne pjeva više,
ja sam cvijetak proljetni što ne traži kiše.
Ja sam val bez žala,
ja sam duša što za ljubav nije znala.
Još ti samo "zbogom" imam dati,
iako ti za mene nikad nisi znao, niti ćeš znati.
Gledao si u mene, ali me nisi vidio,
držao si me za ruku, ali me nisi dotaknuo.
Ja nikada nisam ni postojala
jer bila sam previše obična,jer sam se svega bojala.
Ovo je zadnje suza što je za tebe prolijevam,
ovo su zadnji stihovi što ih za tebe pišem.
A ti ćeš biti miran jer nikada nećeš shvatiti
da si ranio jednu malu pticu,
da si ubio sanjalicu...
Pjesma nije mojih ruku djelo, ali u detalje opisuje kako se osjećam.
Post je objavljen 28.05.2006. u 15:20 sati.