Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dancerica

Marketing

Nothing's gonna change the world

Ne zelim novu tehnologiju koja ce mi omoguciti da imam limenog ljubimca koji radi sve sto i pravi. Zelim da se izumi tehnologija koja ce Africi prociscavati vodu. Jebes antidepresive, trebaju ljekovi za oboljele od AIDS-a. Ne zelim da jadni Hrvati napokon shvate da im EU nece naskoditi. Jebes to. Think global. Zelim da EU rijesi krize unutar sebe same. Jer jedino ce tako postojat netko tko bi se odupro americkoj politici. Ne Bushu. Iako je on uzasno antipatican i odvratan covjek, poslije njega ce doc netko isti takav. Previse je veza, previse je jako ustrojena drzava da bi doslo do promjene te osvajacke politike. A ljudi se nece promijeniti. Mase su povodljive. Mislili smo nakon 1. svjetskog rata, nikad se nece ponoviti. Mislili smo da ce Amerikanci nakon Koreje shvatiti. Nisu. Nakon Vijetnama. Opet nista. Hiroshima i Nagasaki, zaboga. Ne. Irak. Ma kakvi. Jos malo pa ce i Iran. Sto je slijedece? do kad ce? Tko im se moze suprotstaviti? Europska unija je jedino sto mi pada na pamet. A ako se ne rijese krize unutar nje... Npr. problem granica EU. Turska vec 20 godina pokusava uci. Primanjem nje, EU prima sve njene probleme. Problemi granica sa Sirijom, Gruzijom... Fundamentalizam koji samo ceka kad ce buknuti. Naravno, unija moze Tursku ucjenjivati. Kada rijesite probleme unutar drzave, prestanete se tako odnositi prema nacionalnim manjinama, tek onda cete uci. Ali nije sve tako jednostavno. Turska je u NATO-u, lize dupe amerikancima. Nda, izgubila sam se. Idemo dalje. Do promjene svijesti Amerikanaca nece doci. Kao sto sam rekla, mase ne misle. Misle pojedinci. Kojih je, nazalost, jako malo. Dobro je jedan novinar rekao. Neznam tko je to rekao i kada, i neznam sto je tocno rekao, ali bilo je otprilike ovako: "Kada osjetis trnce ugode i topline dok politicar drzi svoj vatreni govor, bjezi od njega. Uzet ce ti dusu, vise necer biti sposoban razmisljati vlkastitom glavom." I s tim se potpuno slazem.
Mogla bih o svemu ovome satima, ali tako mi se spava da vise ni ne razmisljam suvislo.
Toliko je zla na svijetu, toliko zla. Kauboji i Indijanci, spanjolski konkvistadori koji su davali Indijancima deke za pokrivanje zarazene tifusom, od cega su milijuni umrli. Pa glad u Africi, siromastvo ljudi diljem svijeta, izrabljivanje djece, ropstvo, ratovi, nehumano odnosenje prema zivotinjama, lov radi zabave, nevini u zatvoru i ubojice na slobodi, korumpiranost, nasilje, bolesti, cinjenica da je naoruzanje skoro najveca i najprofitabilnija grana proizvodnje....

Osjecam se kao da je tezina cijelog svijeta meni na ramenima. I osjecam se prokleto odgovorno. Mozda je to dio odrastanja. Jedna sestnaestogodisnjakinja u potrazi za smislom kojega nema.

Ne mogu nista promijeniti. A zelim promijeniti sve.

A nove generacije dolaze, stvari se zaboravljaju.


Nitko nikada nista nece nauciti.



Post je objavljen 28.05.2006. u 01:31 sati.