Kad smo stigli na aerodrom (nakon sto smo se probudili u 2.30 po noci, platili 20 eura za taxi do kolodvora i vozili se vise od sat vremena u nocnom vlaku punom pijanih i bucnih studenata), docekalo nas je neugodno iznenadenje. Jedna od ljubaznih Iberijinih zaposlenica nas je obavijestila da je avion pun i da nema mjesta za nas. Pardon??? Karte smo kupili jos u sijecnju, platili za njih 1300 eura i ona meni sad kaze da je avion pun??? Osim nas, bilo je sigurno jos 15-tak ljudi kojima se to isto dogodilo. Kako je moguce prodati toliko duplih karata??? Kakva je ovo glupava zracna kompanija? Ja obicno nisam osoba koja pravi scene ili se svada s ljudima, ali ovaj put sam eksplodirala. Situacija je bila toliko besmislena: niti je avion kasnio, niti se dogodila nesreca, niti je bilo lose vrijeme. Ne, Iberia je prodala masu duplih karata i to je to. A Iberijina zaposlenica se ponasala kao da se nista nije dogodilo. Najdraze mi je bilo kad je krivnju pokusala na nas svaliti: mi smo naime dosli prekasno?!? Pa da sam znala da se za svako mjesto trebam tuci sa ostalim putnicima, dosla bih definitivno 5 sati ranije! Sorry da sam mislila da mi placenih 650 eura po osobi osiguravaju stolicu u avionu!
Ja sam se pocela poprilicno derati, dok je Bart za divno cudo bio dosta miran. Ali ja nisam mogla podnijeti ovu sitaciju. Vec sam vidjela kako mi cijelo putovanje propada, kako Meksiko uopce necu vidjeti ili kako cu u najboljem slucaju morati ici tek slijedeci dan i tako izgubiti jedan dragocjeni slobodan dan. A sve zbog glupe Iberije. Iberijina zaposlenica nam je rekla da se moramo strpiti dok se ona dogovori sa sefom sto i kako. Ja sam bila spremna izderati se i na njenog sefa, pa cak i na glavnog direktora Iberije ako bude potrebno. Do toga na kraju nije doslo.
Iberijina zaposlenica i njen sef su zajednickim snagama smislili idealno rjesenje. Umjesto preko Barcelone, u Meksiko cemo letjeti preko Madrida. Ovaj let je bio 2 h kasnije, ali sve u svemu nismo izgubili nista na vremenu jer preko Madrida valjda sve ide brze. Dosli smo u Mexico City u 17:15 kao sto smo i ocekivali. U avionu se dogodio jos jedan incident. Kad smo usli u avion, idem sjesti na svoje mjesto 15 A kad vidim da netko tamo vec sjedi. Ja mu kazem da je to moje mjesto. On izvadi svoju kartu i pokaze mi je. 15 A. Zacrnilo mi se pred ocima. Izdali su nam istu kartu! Nevjerojatno. Neki tip nam je smijuci se dobacio da ce onda jedan od nas morati izaci. Vjeruj mi, nitko na ovom svijetu me ne bi natjerao da izadem iz aviona! Da mi je u tom trenutku neka stjuardesa pocela nesto prigovarati, dala bi joj plesku na licu mjesta. Na kraju je taj tip (usput, on je bio Meksikanac) morao sjesti negdje drugo jer je moja karta bila izdana ranije. Srecom da je bilo drugih mjesta, inace bi ga mozda izbacili. A sve zbog glupe Iberije!
Ostatak leta je srecom protekao bez vecih problema, osim onih uobicajenih: iscrpljenost, natecene noge, vrucina, tu i tamo turbulencija (za ljude kao ja koji mrze letjeti to nije bas ugodno) i slicne stvari. U avionu sam dosta citala Da Vincijev Kod (ne znam je li ovo tocno ime na hrvatskom) koji sam na aerodromu kupila da i sama vidim zbog cega se to diglo toliko prasine oko ove knjige i filma i zasto se Katolicka crkva toliko uznemirila oko toga.
Usprkos tome sto smo u Meksiko na kraju stigli na vrijeme, ipak cu Iberiji poslati lijepo pismo kad se vratimo doma. Zelim odstetu za svu psihicku bol koju sam zbog njih i njihovog glupog nacina poslovanja pretrpjela! Nije normalno ljude tretirati na ovakav nacin. Ljude na kojima zaraduju masne pare. Sto se mene tice, ovo je za mene zadnji put da idem negdje s njima. Pozivam svih da bojkotiraju Iberiju! Dolje s Iberijom!
Post je objavljen 27.05.2006. u 02:20 sati.