Marketing
Skleroza - Blues
Juče smo ja Pajo bili na sarani u Pajinom i kako to biva to je uvijek
prilika rodbini da se okupi, naravno bez jednog člana.
Počnu priče o liječnicima koji nemaju pojma, o pokojniku koji je mogao
poziviti bar do devedesete, o reprezentaciji, problemima sa stolicom,
gušteračom i zapanjujućom činjenicom da su liječnici sve mlađi.
Prilazi mi mlađa ženska osoba, pruža mi ruku, izljubismo se.
- "Kako ti ćerke , one su sad već velike? Nevenka (supruga mi) je vidim
dobro Jel još ti i Buraz radite ono?"
Vidim čeljade me zna, pa cu ja izokola: "Kako tvoja djeca?"
- Pa ja se jos nisam udala
- Ma joj da, mislio sam na tvoju sestru", počnem se vaditi.
- "...ali ja imam samo brata.
- "Ma na njega sam i mislio."
- "Aaaa, on ima jednu slatku curicu od pet godina."
- "Sigurno je baka jako sretna."
- "Ali ona je umrla prije pet godina i bio si na sahrani"
- " A kako ti je tata"- nabrzinu cu ja da pobjegnem od teme
- "Pa stoji tu pored tebe"
Uto me Pajo mune laktom pod rebra izbivši mi tada potreban zrak.
Pajo me odvede onako pogurenog na zrak po izgovorom da sam slab na živce.
Kad me odveo na stranu, mrko me pogledao i objasnio:
- "Bluz, to je bila kćerka od naše pokojne tete a ne kćerka naše pokojne
sestrične."
- "A jesmo li mi na sahrani našeg pokojnog tetka?"
Post je objavljen 31.05.2006. u 08:00 sati.