i tak prođe još jedan tjedan…..i norijada. u školi vlada totalno depresivna i otužna atmosfera, pogotovo na 2. katu, di je i moja učionica. otkad su nas maturanti napustili u srijedu, škola je ko groblje. bar se ja tak osjećam. a znam da i deadnight. ovo mi je bil jedan od najgorih tjedana ove školske godine. nevjerojatno, toliko ispita….sav taj stres postaje nepodnošljiv….
ne znam zakaj, ali ovu sam norijadu doživjela jako intenzivno. postoji više mogućih razloga za to. o jednom sam pisala u prošlom postu. a ostali….ne znam, ali jednostavno mi je teško odvojit se od te generacije. npr. 4.c – bili su godinu dana u učionici do naše, svaki dan smo se sretali i totalno se navikli jedni na druge. Bili su mi zakon, pod odmorom sam izlazila iz učionice uglavnom radi njih, budimo iskreni. Uvijek su se glupirali i zafrkavali i zato su mi bili super. Ali ne samo to – taj razred prepun je zanimljivih ljudi.
ali ono kaj je najzanimljivije, mi nismo bili sad neki super frendovi. mi smo čak i rijetko komunicirali. riječima, mislim. a ipak smo si bili ok. totalno sam shvatila da komunikacija riječima čak ni nije potrebna – pogledi i osmjesi mogu preuzeti tu ulogu. i uspiješ se vezati za totalnog stranca!
čudno je to….. i sad sam ja već praktički maturantica – najstariji smo na školi. a ko da sam se jučer upisala u 1. razred…. jebiga, starim….prebrzo….
Post je objavljen 28.05.2006. u 00:05 sati.