Marketing
Prijateljevanje s blagom i bogatstvom, zlatom i srebrom, spada u najgora prijateljstva, ono čoveka sramoti i ponižava. Ljubav prema dunjalučkom imetku deo je ljubavi prema samom dunjaluku, a ljubav prema dunjaluku je, uvod u sve vrste grijeha. Oni koji sebi odaberu dunjaluk za prijatelja oni čak i Boga zaboravljaju.
Čujte ovu priču:Hazreti ‘Isa alejhi selam, koji je svim svojim bićem bio duh i svjetlost i jedan od najvećih božijih poslanika, jednog dana mu se u putu pridružio neki čovjek, koji je putovao u njegovom pravcu.
Nakon što su onako malo zajedno putovali, ogladnili su.
Hazreti Isa je imao tri okrugla hljeba u svom zavežljaju, jedan je sam pojeo a drugi je dao svom saputniku. Pošto su to pojeli hazreti Isa je onaj preostali dio hljeba stavio u zavežljaj pa su nastavili put. Malo zatim su i ožednili pa je hazreti Isa svoj zavežlaj spustio na zemlju i onda otišao da pronađe i donese vodu.
Čim je Isa (a.s) otišao, njegov saputnik je izvadio onaj preostali hljeb iz svežljaja i pojeo ga.
Kada se hazreti Isa vratio i vidio da nema onog jednog hljeba, upitao je svog saputnika:
“Jesi li ti pojeo onaj hljeb?”
Saputnik mu je odgovorio: ”Ne, ja ga nisam pojeo.”
I koliko god ga je hazreti Isa pitao, on je uporno poricao.
Opet su zajedno krenuli na put sve dok nisu stigli do obale jednog mora. Dugo su čekali na obali da naiđe kakav čamac da ih preveze preko mora, ali čekanje je bilo uzalud.
U jednom trenutku hazreti Isa izreče veličanstveno ime Božije, pa uze svog saputnika za ruku i tako obojica pođoše preko vode. Kada su prešli na drugu obalu mora, hazreti Isa se obrati svom saputniku i reče:
“Jesi li vidio moć Božiju? Tako ti one beskrajne moći Njegove, reci mi da li si ti pojeo onaj hljeb?”
On reče:”Ne, ne znam ni zašto mene pitaš.”
I opet su krenuli i onako zajedno išli dugo sve dok nisu stigli do jedne stepe u kojoj su ugledali srnu. Hazreti Isa (a.s) ju je ulovio i odrao pa su joj onda meso ispekli i zajedno pojeli. Kosti su skupili na jednu gomilu i kad su se obojica zasitili hazreti Isa je stao ispred gomile kostiju, izgovorio sveto ime Božije i srna je ponovo oživjela i odskakutala prema stepi.
Hazreti Isa se onda okrenuo prema svom saputniku i rekao:
“Tako ti Boga, koji mrtve oživljuje i u čijoj je ruci život i smrt čovjeka, i u čiju si se moć i sam osvjedičio i vidio svojim očima, reci mi da li si ti pojeo onaj hljeb?”
”Ne nisam! Nije valjda da ti je, ne daj Bože, sunce udarilo u glavu? Ne! Ja taj hljeb nisam pojeo i nemam pojma gdje je!”
Nakon toga su opet zajedno krenuli na put, i u putu su naišli na tri pješčane dine. Hazreti Isa se pomolio i one tri dine su se pretvorile u čisto zlato. Potom se obratio svom saputniku i rekao:
”Ona zlatna dina, koja je na desnoj strani je moja, a ona na lijevoj je tvoja, a ona u sredini neka pripadne onome ko je pojeo onaj komad hljeba.”
Čim se ime zlata spomenulo i veći udio bio u pitanju, saputnik reče:
“Da, ja sam to učinio, bio sam gladan i pojeo onaj komad hljeba!”
Kad je hazreti Isa vidio ovakvo njegovo ponašanje, sa zgražanjem mu je rekao:
”Onaj kome je ime zlata vrjednije od svetog imena Božijeg, nije dostojan da bude moj saputnik.”
Tu ga je ostavio i sam nastavio put.
Saputnik Isa (a.s) je ostao sam pored zlata.
Nije prošlo puno vremena i tu su stigla još dvojica putnika. Čim su vidjeli brda od zlata počeli su da tvrde kako ona pripadaju njima. I tako su počeli da se svađaju sa saputnikom Isa(a.s). Njih trojica su se prepirali i svađali sve dok se nisu umorili i konačno došli do zaključka da treba da ga međusobno podijele na tri jednaka dijela. Jedan od njih je rekao:
“Gladni smo bolje da prvo nešto nađemo za jelo.”
Onaj prvi čovjek se dobrovoljno javio da ode do grada i donese nešto za jelo. Druga dvojica su mu se zahvalili na njegovoj velikodušnosti i još ga bodrili da ide.
Kada je otišao u grad dosjetio se da stavi otrova u hranu koju je bio kupio i tako otruje onu dvojicu kako bi svo zlato pripalo njemu.
S druge strane ona dvojica su se bili dogovorili da ga ubiju čim se vrati iz grada, i njegov dio međusobno podijele.
Kada se ovaj vratio iz grada iznenada su nasrnuli na njega i ubili ga. I pošto su mislili da su ga se riješili bez brige su sjeli da jedu. Kako je hrana bila jako zatrovana odmah nakon jela su obojica umrla.
Kada je hazreti Isa (a.s) zajedno sa svojim pomagačima stigao do toga mjesta, našao je ona tri brda od zlata na istom onom mjestu na kojem su i bila, a ona tri njegova obožavatelja mrtve, po zemlji povaljane. Tu se obratio svojim pomagačima rekavši im:
“Evo dunjaluka, a evo i obožavatelja njegovih. Zlato dunjalučko je ostalo a obožavatelji njegovi su ga ostavili. Koliko je samo onih koji ginu i ubijaju u ime blaga i bogatstva.”
Zatim se pomolio i svo ono zlato se ponovo pretvorilo u prašinu.
Post je objavljen 27.05.2006. u 22:48 sati.