Biti il' ne biti. Tražiti nešto što se naziva stalnim poslom (i redovito podrazumijeva 'sigurnost', ma što to značilo, i mizernu lovu u državnoj, a pristojnu lovu u privatnoj službi za koju ste obično, u mojoj struci, prekvalificirani) ili se upustiti u svoje vode- nek su divlje, al nek su vlastite. Pa sad ti poslaži zla i izaberi najmanje. Ako voliš da ti je dobro u životu. A ljudi uglavnom vole.
Meni je, recimo, bitno da se stalno nešto događa. Samo nek je muving. Jedno se jutro ustajem u 7, jedno u 10. Jednu noć liježem u 2, jednu u 12. Uzmem si tjedan dana usred studenog i otputujem u Rumunjsku. Kako naći poslodavca koji će mi omogućiti takav raspored? Teško. Ili nemoguće. Jedino... Budem li sama sebi sklapala raspored, tako će izgledati. Bingo!
Nisam previše razmišljala o tome što može krenuti krivo – to je moj modus vivendi. Idemo, pa ćemo usput rješavati probleme. Čini se zanimljivo? Sjajno, go for it. Čini se da bi moglo biti komplikacija? O njima ćemo razmišljati kad se dogode, ako se dogode, u nadi da se neće dogoditi.
I počela ja. Terorizirati sve znance i upoznavati se s neznancima iz srodnih branši: slala mailove, sms-ove, faksove, propitkivala se kod obrtnika, vlasnika d.o.o.-ova i samostalnih djelatnosti, zvala knjigovođe i tražila preporuke, printala RRiF-ove pravilnike i poslovne obavijesti, uspoređivala i mozgala, i na kraju odlučila: samostalna djelatnost iliti samostalno zanimanje – to je za mene. Ovako sam si to objasnila: želim, za početak na najjednostavniji legalni način biti pravna osoba. A to znači moći izdavati R2 račune (a to mogu), tromjesečno plaćati PDV (to radim) i početi si uplaćivati doprinose za mirovinsko i zdravstveno (radim i to).
Samostalna djelatnost/zanimanje, što je to? Pravno se tretira slično kao obrt, s tim da s Komorom nemate posla (što ima svojih dobrih i loših strana). Sve više ljudi i firmi, za divno čudo, zna što je to, za razliku od prošle godine u ovo doba, kad sam skoro u T-mobile centru morala ostaviti bubreg, tri bočice krvi i lijevi kažiprst da mi daju mobitel za poslovne korisnike. Malo se neki još zbune kad tražite R1 na svoje ime i prezime i JMBG (jer to je vaš matični – toliko o tajnosti toga podatka-izvikujem ga 4 puta dnevno u svakom dućanu i na svakom šalteru!), ali sad već mnogi imaju posebno polje u obrascu računa za samostalne djelatnosti.
Prvi korak, ako se dobro sjećam, bila je općinska porezna uprava. Ne znam kako je kod vas, ali ova moja je relikt iz doba Titove Jugoslavije – zdanje, ne baš velebno, ali s dovoljno mjesta za mitinge i sastanke sindikata, samo što ikonografija više nije ista – zvijezda u šahovnicu, plavo umjesto crvenog i obrnuto, a bijelo i dalje u sredini. Tete referentice piju kafu i puše, a i rašpice za nokte su u pripremi. Al su zato bile ljubazne i sve mi objasnile. Ja sam imala malu zavrzlamu s promjenom mjesta prebivališta, al neću vas sad s time zamarati – ono što je važno je da sam imala zeleni obrazac (P-PDV, kupuje se u Narodnim novinama – mislim da su mi trebala tri primjerka, al kupila sam 5, 6, samo da se ne moram opet vraćati) i RTO obrazac (ne pitajte me što je to, al tako se zove). To je dovoljno da postanete sretni PDV obveznik, odnosno obveznica i vlasnik samostalne djelatnosti. Ovdje moram napomenuti da sam ja prethodne godine, radeći honorarno, premašila dozvoljeni neoporezivi bruto iznos i MORALA ući u sustav PDV-a. Situacija se malo komplicira za građane koji žele plaćati porez, a ne moraju (malo morbidno zvuči kad to ovako sročim, ali pratite me, znate na što mislim, jel tako?) – mogu otvoriti djelatnost, ali ne obračunavaju odmah PDV ili takvo što, nisam vam sigurna. Inače, općenit savjet iz iskustva koje sam stekla hodajući s papirima od jedne uprave do druge: pokušajte se telefon raspitati što i kako dok ne dođete na lice mjesta i uvijek sve papire nosite sa sobom: putovnicu, domovnicu, matični list, diplomu preslike osobe i žiro računa te sve što dobijete na usputnim postajama. Bolje nositi naramak papira negoli da vas vrate zbog nečeg što niste mislili da je potrebno, trust me!
Oni koji rade za nekoga znaju da postoji dio platne liste koji je nemoguće dešifrirati: neto od bruta, bez i sa doprinosa, poreza prireza odbitaka... Šuma riječi od kojih neke nešto znače, neke baš i ne, a suma sumarum i ono što sam htjela reći jest sljedeće: kužili vi to u situaciji posloprimca ili ne, pobrinuti se za sve navedeno zadaća je vašeg poslodavca. Vi samo pokupite svoj neto i to je to. A u samostalnoj djelatnosti, kao što joj i samo ime kaže, radite sve sami. Izrada radne knjižice. Prijava za zdravstveno u Zavodu (sa svim papirima). Prijava za mirovinsko (tu sam zapisala što mi je trebalo: preslika osobne i žiroračuna, radna knjižica, te tiskanice SOD, M11P i M1P – opet, što god to bilo, oni u Narodnim novinama će znati!)
U međuvremenu sam se još učlanila u jednu udrugu prevoditelja – negdje su mi tu potvrdu tražili, negdje ne – i izradila žig, što je svima bilo užasno bitno. Jedino pitanje koje su neki postavljali bilo je imate li žig – nikakvi obrasci, nikakva rješenja. To im je valjda bila dovoljna potvrda da sam pravna osoba. (A pojma nemaju da se kod mene na placu žigovi izrađuju bez ikakvih dokumenata. Mislim, nisam ga ja na placu izradila, slučajno znam).
Kad je, nakon otprilike 2 tjedna, primarna papirologija bila gotova, trebalo je čekati RJEŠENJE. E, sad, rješenje vam je jedan papir kojim vam država napismeno DOPUŠTA da joj počnete plaćati mjesečne doprinose. Prije vašu lovu ne prima. I tako sam ja čekala, brat bratu, 6 mjeseci – kažu da sam dobro prošla. Disciplinirano sam stavljala lovu sa strane, tako da me nije nespremnu dočekao peteroznamenkasti iznos. U rješenju piše mjesečna osnovica za koju se uređuje obračun doprinosa, a ona nije određena po konkretno mojim mjesečnim primanjima, već prema standardu visoke stručne spreme, a iznosi, pazite sad, oko 6800 kn! Od toga državi odlazi oko 2400, s tim da se, za razliku od prošle godine, osnovica podigla za oko 400 kn. Valjda to znači da su plaće išle gore. Ne znam baš. Pa je tu još knjigovođa i njegovi troškovi. (O odabiru knjigovođe i kooperaciji mogla bih napisati cijeli jedan post. Jednom i hoću). Sve u svemu, treba sve to 'prevesti'.
Otisnula sam se tako, nakon svega toga, uz povoljan vjetar koji me nije napustio, i bilanca za proteklu godinu izgleda dosta dobro. Muvinga je svakako dovoljno, katkad i previše. Ali ja se ionako ne volim dugo odmarati. Dobro je biti sam svoj šef, svi kažu, a ja ni ne znam točno jer nikad nisam okusila onu drugu stranu. I bolje, mnogi kažu. Vidjet ćemo.
Post je objavljen 27.05.2006. u 22:07 sati.