Tražim neko sigurno mjesto u sebi.Nitko tu nije mogao doći osim mene.Bilo je samo moje.Htjela sam nešto poduzeti i promjeniti.Htjela sam nešto promjeniti.Željela sam promjene neke u sebi samoj.Svatko stvara svoju stvarnost,željela sam nešto i nisam znala što hoću.Mašta je bila moj otok,moja stvarnost,moje sve.Mašta mi je bila sve.Tamo si siguran zaštićen,nekako svoj.Nisam se ograničavala,mada sam se u njoj ponavljala i nisam ništa poduzimala.Onda sam riskirala,kročila u realitet sa užitkom i otkrila novo područje svoga života.Otkrila se,otvorila svoje skrivene kutke i primila ljepotu života ali i bol.Nisam bila spremna za nju u jednom trenutku,nisam imala pretinac u sebi da zatvorim ta vrata i da taj pretinac ne otvorim više nikada u životu.Kao da me je udario sa nečim tvrdim u želudac.Bol nisam uspjela zaključati,osjećaje zatomiti i tugu sakriti u sebi.Danas je već bolje prošlo je razočarenje,prošla je bol,prošla je tuga.To je dobar znak jer biti će bolje.Ponovo čeznem za tobom,prizivam u sjećanje lijepe trenutke,htjela bih se priviti uz tebe da osjetim tvoju toplinu,da spojimo naša vlažna tijela i da te ponovo mazim.
Post je objavljen 27.05.2006. u 19:55 sati.