Priljubljeni jedno uz drugo drhtali su od silne strasti ne razmišljajući više ni o kakvim problemima. U jednom trenutku zanosa Plantagona osjeti kako joj se para utroba; presiječe ju kratka bol, ali odmah zatim nestane, jer je Lehi vodio ljubavnu igru velikim umijećem. Žestoku bol zamijenio je slatki užitak od kojeg joj se cijelo tijelo zgrčilo i klonuli udovi, no to slatko umiranje potraje samo nekoliko trenutaka, a onda joj dva snažna trzaja prođoše tijelom; dva trzaja ugode koju ni jedno pero ne može opisati; ugode koja bijaše uzrokom mnogih padova carstava i početku mnogih ratova. U ljudskoj se povijesti prolilo more krvi zbog tih nekoliko trenutaka ugode koja je čovjeku data u njegovom kratkom životu.
Doživjeli su vrhunac slasti oboje u isti tren i to je za Plantagonu bilo kao da su se popeli do samoga krova svijeta, da bi se zatim survali u ambis u kojem nema dna. To novo iskustvo Plantagoni je dalo novu dimenziju. Vidjela je šire i sveobuhvatnije; shvatila je ljudsku žudnju za bogovima; shvatila je čemu žrtve; sve je to samo zbog tih nekoliko trenutaka. Možda se i sam svijet vrti; možda se i sama Zemlja drži u jednom komadu zbog te silne strasti koju muškarac pruža ženi, a ona mu istom silinom uzvraća? Možda i sami bogovi zavide ljudskim parovima na tome što za nekoliko trenutaka postaju jedno tijelo i jedna duša. ćudesna je moć ljubavi, još je čudesnija na morskim valovima; spoznati silinu strasti na goloj dasci umjesto u kneževskom krevetu nakon ceremonije vjenčanja uz odobrenje svih prisutnih.
Milujući se međusobno Plantagona je Lehiju grickala ušnu resicu. Osjetivši pod zubima ožiljak od oštrice nečijeg mača, prođe ju jeza; postala je bolno svjesna koliko je ratnik blizu smrti kada u žaru bitke ubija svog neprijatelja. Shvatila je kako je žena krhko biće u naručju muškarca.
Za tri dana pristali su uz obalu poluotoka Istrije iznad kojeg se nadvila velika planina i tu je vitez sa Istoka prvi put stao nogom na europsko tlo. Lađa je otplovila dalje prema plitkome dijelu Jadranskog mora, a oni se uputiše prema velikoj rimskoj utvrdi gdje su ima dali konje, pa četiri jahača krenuše dolinom prema sjeveru.
Za dva dana stigli su do velike kamene kuće gdje je živjela majka i sestra Strahimira Oreba. Majka Verna, još uvijek čvrsta na nogama ali prosjede kose, dočekala je goste raspitujući se za zdravlje svog sina. Uto je dojahala mlada djevojka crne kose poput gavranovog krila. Bila je obučena u haljine od jelenje kože, a na leđima je imala strelice u tobolcu i luk poput boginje Dijane. Nekoliko divljih patki svezanih remenom za vratove visjelo je s konja na kojem je dojahala. Tamara je bila u lovu blizu Velikih jezera sa slapovima. Strahimir je o svemu tome slikovito pričao Lehiju, tako da se sada tu osjećao kao kod svoje kuće.
Tamara je bila Lehijevih godina, crne kose i crnih očiju, na lijepom licu treperili su mišići ispod kože, a jamice na licu davale su joj dražestan izgled. Ljubazno se pozdravila s Plantagonom, no vještom oku Lehijevom nije promaknulo kako joj se stisnula čeljust i progutala slinu. Bila je to pritajena ljubomora na riđokosu ženu.
Lehi se u sebi nasmijao svom lukavstvu što je od Hamat zatražio malu bočicu sredstva za uspavljivanje. Morati će uspavati jednu ili drugu, već kako mu prilike budu nalagale. Ostat će svega nekoliko dana pod krovom kuće Strahimira Oreba, namjesnika rimskog carstva u tvrđavi Megido, koja mu se sada činila tako daleka kao da je na nekoj zvijezdi nad Istokom, a ne na planetu Zemlji.
Post je objavljen 27.05.2006. u 20:07 sati.