Marketing
ALONE AGAIN
... i opet sama sjedim u polumarku svoje sobe prezirući sve koji me okružuju, prezirući njihovu okrutnost i njihovu potrebu da sebe uzdignu omalovažavajući tebe...
SAMI SE RODIMO I SAMI UMIREMO. U međuvremenu smo isto sami iako živimo u zabludi da imamo nekog. Nije istina. Sami smo. Kad stvarno nekog trebamo, kad se osjećamo užasno, kad u napadu bjesa razbijamo sve oko sebe, kad u mraku sobe plačemo jer nema drugog načina da sve izađe iz nas...sami smo. Tužna činjenica, ali istinita. Ali mi se još uvik nadamo, nitko to ne može poreći. Nadamo se da će nam mobitel zazvonit i da će nas netko zvat. Provjeravamo e-mail u nadi da ima nešto novo, iako znamo da nema ničeg, samo puste reklame i palimo msn ili icq u nadi da će se ipak neko sjetit... ali nema nikog... i onda se osjećamo još gore nego prije jer se ono malo nade upalilo, a sad je poliveno mlazom hladne vode i nema više ničeg, nikad nije ni bilo, a nikad neće ni biti...
Post je objavljen 27.05.2006. u 19:20 sati.