Marketing
Druga strana
Evo da i ja malo promoviram svog dragog Incubusa(Kristijan Antolovic) koji je izdao knjigu poezije pod nazivom DRUGA STRANA. Pjesme su uistinu lijepe, iskrene, duboke, kvalitetne,a govore o ljubavi, lazi, prijevari, egzistenciji, stanju u svijetu,covjekovoj (ne)ljudskosti, sumnji, glazbi...
Vecina pjesama ima pomalo pesimistican, ogorcen i ironican ton (npr. Samoca, Bas kao i ostal, Groznica, Malo sutra,Miris covjeka, Sve ce se to lose zavrsit...),a Kristijan je za to imao i dobre razloge, svaku je pjesmu prozivio, uz svaku ga vezu uspomene kojih se kako kaze- ne zeli sjecati. On je u svojim pjesmama pronasao nacin kojim ce si olaksti nositi sa svime sto ga je mucilo, kao neki izlaz briga iz srca na papir. Ima i par optimisticnijih u kojima on posjeduje snagu nad situacijuom, snagu i drskost da kaze „Ne odustajem“, one u kojima je pronasao makar i jednu svjetlost u velikoj tmini...( npr. Ne odustajem, Most uspomena, Razmisljanje, Zbog mirisa duse sve ces znati, Tragajuci za izgubljenim vremenom,...)
Bilo mi je tesko odabrati koju cu objaviti jer je izbor vrlo sirok(33 pjesme). Meni su najbolje Ne odustajem (ali ju ne cu objaviti jer je on to vec ucinio,pa mozete pogledati na njegovom blogu), Poput cigarete i Most uspomena, a poslje tih u uzem krugu su Tragajuci za izgubjenim vremenom, Izgubljena noc, Zbog mirisa duse sve ces znati i Odlazim u zaborav.
I da se pohvalim-sliku s naslovnice sam ja fotkala 
POPUT CIGARETE
Zelim pobjeci
I nikada se ne vratiti
Jer ovdje je zlocin misliti
Kada pogledam ljude
Cine se sretnima
A kada ih bolje pogledas
Shvatis da su i njima
Misli zarobljene
Poput cigarete u kutiji
Koja jedva ceka
Da ju neki prokleti ovisnik
Izvuce van
Da ne bude sama u tom mraku
Bolje joj je i da izgori
Nego da cijeli zivot provede
U bijednoj kutiji
Skrivajuci se u strahu i samoci
Kako smo jadni
Tako smo krhki
Mozda smo zato tako posebni
Poput cigarete
Sad nas ima, sad nas nema
MOST USPOMENA
Kako to da se tako osjecam
Bolje da odlutam nekamo
Gdje je svijet bolji
Gdje ljudi nisi poput zvijeri
Samo je glazba taj osjecaj
Samo je ona zelja
Mozda da ga samo pustim
Taj moj zivot
Ne obaziruci se ni na koga
I budem dijete zauvijek
Tada, uspomene bi se gomilale
Ovih, koje trenutno imam
Ne zelim se sjecati
Zar cijeloga zivota
Moramo ici tim mostom
I nikada ne dostici cilj, srecu
Zar je zivot samo patnja
Tako sami
Lutajuci tim prokletim mostom
Postavljamo pitanja
Ne dobivajuci odgovore
I koliko ce sve to trajati
Kako dobiti odgovor na sve
A do tada moje vrijeme ce proci
Samo je glazba osjecaj
Samo je ona ta snaga
Samo je ona jedina uspomena
Post je objavljen 27.05.2006. u 17:31 sati.