Tadam! iliti Noć kada je plesao Sheraton /25.05.2006./
Daklem,kao što obećah,slike su gotove.Početak svega je ovdje.
Objašnjenje slike uslijedit će tokom večeri.
Baš kao i ostatak priče...
Ovo je,kako ste već uspjeli primjetiti-moja malenkost.
Možda bi bilo zgodno spomenuti kako moji roditelji ne posjeduju auto.Čak štoviše-nijedno od njih nikad nije položilo vozački ispit,nisu ni pokušavali.Shvatili ste-auto nikada imali nismo (da,da,i takvi ljudi žive).Pa ipak...Pred Sheraton sam dovezena u niskopodnoj Hondi,zbigecanoj za street race.Što znače veze u današnjem svijetu...
Nakon spektakularnog izlaska iz Hondice,doimam se nekako odustno.Mora da pogledom tražim pratioca.Uzalud...
Da je na slici još jedna-bile bi sve.Čitava banda.
Muškići na broju.Točno sedam njih.
Kad profesori prolupaju...
...a nekima postane pretijesno pa kravata završi oko vrata.
Pred jutro,u stanci između pjesme i plesa (a te se noći svirao i Balašević), neki su pod stolom, ispruženi na tri stolice pa se ne vide. Nisam ja!
Nakon pola 5,kad smo potjerani,hitro smo skupili boce u kojima se još moglo naći tekućine,strpali ih u poluprozirne vrećice (da su sasvim takve-vidjeli biste o čemu pričam,baš kao i cipele na petu koje sam skinula čim je pukao remen i nastavila u balerinkama) i smireno pozirali za zadnje fotke...