I still hear your voice when you sleep next to me,
I still feel your touch in my dreams. (my dreams)
Forgive me my weakness,
but I don't know why.
Without you it's hard to survive.
'Cause everytime we touch,
I get this feeling,
and every time we kiss,
I swear I can fly
Can't you feel my heart beat fast?
I want this to last,
need you by my side.
'Cause everytime we touch,
I feel the static,
and everytime we kiss,
I reach for the sky.
Can't you hear my heart beat so?
I can't let you go,
want you in my life.
Your arms are my castle,
your heart is my sky.
They wipe away tears that I cry. (I cry)
The good and the bad times,
we've been through them all.
You make me rise when I fall.
'Cause everytime we touch,
I get this feeling,
and everytime we kiss,
I swear I can fly.
Can't you feel my heart beat fast?
I want this to last,
need you by my side.
'Cause everytime we touch,
I feel the static,
and everytime we kiss,
I reach for the sky.
Can't you hear my heart beat so?
I can't let you go,
want you in my life.
'Cause everytime we touch,
I get this feeling,
and everytime we kiss,
I swear I can fly.
Can't you feel my heart beat fast?
I want this to last,
need you by my side.
Prošlo je mjesec dana od mog zadnjeg posta i gotovo godina dana od otvaranja ovog bloga. Toliko stvari se promijenilo i sve je tako brzo prošlo. Želim se odmah ispričati ljudima kojima sam obečao štošta, a nisam napravio. Kato oprosti što tek danas pišem ovaj post, Ana oprosti što ti nisam napisao mail i što ti se ne javljam.
U zadnje vrijeme samo promatram kako se stvari zbivaju oko mene i nisam voljan nista poduzeti kako bih i ja postao dio tih događanja. To se odnosi na stvari koje će mi oblikovati budućnost – ozbiljne stvari... škola. Toliko se brinem što se tiče školovanja i budućeg života, a nisam spreman išta poduzeti. Samo razmišljam di i kako bi se mogo s nekim zezat i pobjeći od obaveza. Proljeće je istovremeno najgore i najbolje doba za mene. Najbolje zato što se s proljećem budi i dio mene koji tako traga za novim izazovima i pustolovinama kao i ljubavima, najgori što me sve to odvuče od obaveza i posve ih zanemarim. Proljeće uspava moju ozbiljnost i zabrinutost. O ljubavi da ni ne govorim. Kada me uhvati totalno se promijenim, izrazi krajnosti moje osobnosti i karaktera. Od neprestanog mirovanja do krajnjeg ludovanja. Samo je potrebno da mi se pruži prilika i eto me u nevolji. Ali to je samo zato što mislim da trebamo iskusiti što više stvari kako se poslije nebi pitali kako je to i nebi žalili za time. Iskoristiti svaku priliku koja nam se ukaže i ne razmišljati previše o odluci. Trebamo se ponekad ponašati i impulzivno bez razmišljanja kako bi uistinu sve probali. Nadam se da ćete uspjeti povezati moje misli i da ni prenaporno.
Jučer smo pobjedili u finalu prvenstva škole 4.e razred koji je bio tako samouvjeren i umišljen da ih je samo to i pokopalo. 4:1 rezultat je svaku pohvalu, a igra naših igrača je bila stvarno fenomenalna. Protivnici nisu mogli ništa poduzeti. Taj jadni gol koji su zabili je iz penala al smo im vratili tako što smo u zadnjoj sekundi zabili gol za 4:1. Najljepša pobjeda koja je zavrijedila i prigodnu proslavu. Domoa je mene Miku i Načelnika pozvao na žuju al mika je zbog zdravstvenih problema odbio proslavu. Najviše me iznenadila prof. tj. Domina stara koja je još pitala dal je bilo hladnog piva. Ljepo smo se napričali al je mene ono pivo i sunce navelo da prespavam cijelo popodne i dignem se tek oko 10h. Bar sam se poštenski naspavao i odmorio kako već dugo nisam.
Kato što se tiče petka stvarno je bilo super i ža mi je što se to ne događa češće... mislim da se vidimo! Budem vak završio v popovači.
To bi bilo sve za sada... idući post će biti najkasnije za prvi rođendan bloga...
Uživajte u ostatku nastavnih dana, a marutantima sretno s maturom...
Post je objavljen 27.05.2006. u 15:19 sati.