Marketing
Rođendani nas ne čine starijima...iskustva to čine!
Daleko je moj 15.-i rođendan. Mislim nije toliko daleko,u devetom je mjesecu,ali ono...još je CIJELO ljeto između =)
Ne znam ni zašto,al uhvatila su me razmišljanja o odrastanju i zrelosti. Znam hrpu cura od 13,14 godina koje su totalne klinke,a isto tako znam dosta cura tih godina koje su totalno zrele.
Znači,nismo svi jednaki. Nisu sve cure i svi dečki koji imaju 14,15 godina isti. Jedni se ponašaju djetinjasto dok su drugi već odrasli...
Ne mijenja se ništa preko noći. Danas mi je 14,a sutra 15. U biti,to se i mijenja...brojevi se mijenjaju...ali MI ostajemo ISTI... Nas mijenjaju iskustva. Ne može cura koja nikada nije imala dečka,koja se nikada nije napila,koja se boji svađati s nekim...koja se boji suočiti s problemima...ne može ona biti zrela. Ako se svega toga boji,onda ni nema priliku naučiti nešto... A cura koja bježi od kuće,cura koja se zna snaći...po meni je zrela. Ne zbog toga što bježi od kuće,to je meni glupo,nego zbog toga što je naučila živjeti...zna se sama snalaziti... I onda ako su dvije tako različite cure prijateljce,i kad jedna od njih naglo odraste (ne mislim fizički!), nastaje nekakav jaz između njih,jer unatoč jednakih godina imaju različita stajališta i različite poglede na život...
Danas život ide nekakvim drugačijim tempom nego što je išao prije. Sve je brže,naprednije. Od tehnike pa tako i do društva i pojednica. Danas sve generacije brže sazrijevju,danas djeca kao da preskaču to djetinjstvo...svi se trude biti VELIKI...danas je sasvim normalno da cura od 14 godina ima piers (ili kako se to već piše,ionako svi znate na šta mislim),da ima cijeli niz dečkiju iza sebe,da se svakodnevno tuče i opija...pa prije pojmovi CURE i TUČNJAVA NISU išli zajedno...danas je to normalno.
Ne znam što sam uopće htjela reći ovim postom. Ali samo sam nekako htjela napisati da nismo svi isti,da svakog od nas grade njegova osobna iskustva...i da ne odrastamo svi istim tempom. Da je netko jednostavno, svjesno ili možda nesvjesno odabrao put da će biti klošar,huligan ili što već...svatko od nas je odabrao ono što mu je primarno u životu. Bilo to obrazovanje, ljubav, ekipa, tučnjave, klošarenje,RIJEKA ili BILO KOJI DRUGI nogometni klub...Svatko ima ono nešto što ga čini osobom. Što ga usmjerava prema putu zrelosti... Bio taj put dobar ili loš...mi ne možemo utjecati. Te osobe su to SAME izabrale...ako je netko odlučio da neće ići u školu,njegova stvar, njegov put...iako svi znamo da odluka nije dobra...kao što sam već rekla: U ŽIVOTU BIRAMO SAMI...
I evo za kraj nešto:
ŽIVI BRZO,UMRI MLAD,
BOLI TE KURAC
GDJE I KAD.
PUŠI TRAVU, KUPAJ SE U PIVI,
I IMAJ NA UMU
SAMO JEDNOM SE ŽIVI!!!!!
Post je objavljen 27.05.2006. u 14:58 sati.