1. WHEN YOU SAY NOTHING AT ALL
It's amazing how you can speak right to my heart
Without saying a word you could light up the dark
Try as I may I could never explain
What I hear when you don't say a thing
The smile on your face lets me know that you need me
There's a truth in your eyes saying you'll never leave me
The touch of your hand says you'll catch me wherever I fall
You say it best when you say nothing at all
All day long I can hear people talking out loud
But when you hold me near, you drown out the crowd
Try as they may, they could never define
Whats being said between your heart and mine
The smile on your face lets me know that you need me
There's a truth in your eyes saying you'll never leave me
The touch of your hand says you'll catch me where ever I fall
You say it best when you say nothing at all
The smile on your face lets me know that you need me
There's a truth in your eyes saying you'll never leave me
The touch of your hand says you'll catch me where ever I fall
You say it best when you say nothing at all
Ovo mi je stvarno jako lijepa pjesma. KAo i tisuće njih za koje sve tvrdim da su mi najdraže. Al zapravo moja najdraža pjesma je ova u boxu.
Jučer sam uspjela napraviti još većeg idiota od sebe nego inače. Prva tri sata imala sam predavanje iz Visokogradnji. Meni je inače sasvim zanimljivo slušati o kanadskoj šinri and stuff, ali imam gadnih problema s koncentracijom. A i profesor nije baš najzanimljiviji.
Nakon 15 minuta već sam počela lupkati prstima po stolu. Onda sam malo gledala okolo, pa mi je pogled pao na majicu iz koje je virila etiketa. Tipično za mene,obukla sam je naopako. Izlazim iz predavaonice da ispravim tu grešku.
Vraćam se na mjesto. Ovaj put onako živčano tresem nogama. Nemam s kim pričati. Moji frendovi spavaju doma, a kraj mene sjedi neka abnormalno dosadna cura. Uobičajeno dosadna za cure s građevine, ima ih hrpa takvih. Čitavo vrijeme me gleda kao da bi mi najradije zavrnula s vratom. Odlazim van zapaliti cigaretu. Vraćam se unutra, da bih za 5 minuta otišla na wc. I baš u trenutku kad sam po treći put sjedala na mjesto zazvonio mi je mobitel. Kada sam po četvrti put praktički trčala van da se javim, svi su mi se smijali. Sigurno su mislili da imam probavne smetnje ili nešto tome slično.
Zadnjih deset minuta bilo je tako neizdrživo dosadno da sam se, kada je profesor rekao da kome je dosadno može ići, zahvalno digla i otišla. Jedina, naravno.
Popodne sam se išla naći s frendom na kavi. Ostavila ga je cura. Morala sam slušati jegov jednosatni bijesni monolog o tome kako su sve žene kurve. Očito se pretvara u Marijana Bana.
Ja sam se samo suosječajno smješkala i kimala glavom po potrebi. Nisam mu se potrudila spomenuti da sam i ja jedna od njih. Mislim da bih trebala napraviti DNA analizu i pokazivati je kao dokaz.
Glava će mi se raspuknuti. Ne mogu više pisati
Post je objavljen 27.05.2006. u 14:28 sati.