Danas smo imali nesto vise slobodnog vremena i to prijepodne. Dorucak je do 10 sati, pa se spavalo duze. Ustao sam nesto poslije osam.
Na dorucku je bilo podosta japanskih specijaliteta. Konacno sam probao i bambus. Rekoh. 'Moram probati to drvo.' Bilo je mekano i dosta jestivo. Sve si mislim kako bi bilo da mi doma krenemo na bukvu ili hrast. Bilo je tu i nekih bljutavih bobica. pa nekih cudnih isto bljutavih rezanaca. Tp su sve neki morski plodovi, a ovdje je toga u ishrani puno.
Pod doruckom nam se pridruzio Keks. Pricao nam je kako je on i jos trokica s prvenstva zapeo u Milanu.@Kasnili su jedan dan zboh kvara na avionu. Jucer sam pri komentaru njihovog kasnjenja rekao da je bolje da su za kvar tako doznali. Kako bi bilo da su doznali u zraku. Moglo bi se reci da su imali srecu.
Poslike dorucka smo poi laganoj kisici malo prosetali ovim nizozemskim gradicem.
U 12.30 je bilo brijeme predvidjeno za programirane aktivnosti. Trebali smo se naci sa djecom u nekom od igralista, ali je vec podsta jaka kisa presudila. To je to otpalo.
Dolazi na red igranje parskoga goa, a i tzv. friendly meceva. Napravljen je i popis ko gdje igra. Nije me bilo na popisu za parsko, a za one prijateljsle meceve sam bio tri puta napisan. Dva puta sam bio naveden u prvom kolu i to na stolu broj 7. i broj 17. Tarzim nekoga od organizatora da mi objasni kako da to izvedem. Zenskica koja to vodi se takodjer cudila tome. Ocito se to ne moze, a ni ja nisam znao kako da to izvedem. Kaze mi da sjednem za stol broj 7.
Sjednem ja i cekam. Dolazi jedan stariji gospodin Japanac i s osmjehom sjeda meni nasuprot. Malo se pridignem i uz osmjeh se lagano naklonim. Pada pitanje o snazi. Ne razumije me bas najbolje, a ja njemu. 'San dan.' i pokazem prstom na sebe. On se potom nasmije i pokaze mi pet prstiju. Boje smo birali nigirijem. To je nesto slicno nasem par nepar, ali sa kamencicima.
Krene partija. Ja sam bijeli. Otvorim se napadakuci mu kytove, a on naznaci veliki prostor. Sada ja krenam upafati, da mu smanim ili ponistim taj prostor. Ma vrapca. Odrezao je on mene i porusio. Predao sam. Po toj partiji sam ga zamolio za jos jednu.Pristao je i smazao me jos jednu.Prihvatio sam realnost, zahvalio se covjeku uz osmjeh, naklonio se i otisao. Vidjeh potom kako su i Grega i Simke u paru s Jpankama pobjedili u parskom. Uskoro slijedi i druga runda frendshipa. Pritivnik mi je jedan Japanac 15-godisnjak. Mali se razigrao i uhvatio ogroman prostor. Ja opet uletavam i yelim se po prostoru. On mi uredno pokupi sve cime sam upadao. Malac je tih godina vec 5.dan. 'Ej, djco kod nas jeste li culi ovo?' Bio je sretan, a prijateljica Masuko mu objasnjava da sam ja u Croatii sen-sej. To ga je jos vise usrecilo. Slusali su to i neki sastrane s kamenrama i vidim snimali.Mali je talenat. Svaka cast. E da nasi klinci imaju ucitelja poput njih ili mozda i jos nesto drugo, sto se uvjetima zove. Ovi ovdje imaju jaku konkurenciju i starije zeljne uciti ih.
Malo kasnije mi prilazi jedan gospodin i moli me da igram s jos jednim djecakom, koji je promatrao prethodnu partiju. Prihvatih, naravno. Igrao je vrlo motivirano. Nastaje jedan ko, pa drugi, pa generalna grka. Uradio je i on veliki prostor, ali sam nekako na ko isplivao i pobjedio ga. Onje negdje na granici petog i cetvrtog dana. Bravo maleni. To mi se svidja.
Simke i ja jurimo se presvuci za svecano otvaranje. Red je imati sako i kravatu. Spasio me Simke, jer on zna vezati kravatu. Ove hlace su mi neke velike. Dva bi Mladena stala u njih, a uz hozentregere mi je ko da sam usao u neku vrecu. Valjda se ne vidi. I proslo je OK.
Stizemo na vrijeme. Redaju se casni organizarori i uglednici. Slijedi domjenak i ujedno i rengo partija svih nas natjecatelja. Izredali smo se na pozornici igrajuci svaki po jedan potez. Ujedno su nas voditelji predstavljali. Od hrane je opet puno ribljih produjata. Yo je ko da sam ha svoj produkt, a neki tigar se oblizava. Najyjysnija mi je bila neka japanska juha. Pojma nemam kaj je u njoj bilo.
Veselica se jos nastavila, a Grega, Simke i ja odosmo van gradica u hotel Nikko na internet. Putem sam primjetio da nemam naocale. Poceo sam se opet ljutiti na sebe. Ipak cu nekako pokusati. Eto i sada se pitam koliko sam tipkih promasio. Ako je promasim tesko i vidim sto je ispalo. Ipak mi se cini da ce matreijal biti upotrebljiv. Meni je sada ovdje negdje oko 21 sat. Polako zavrsavam. je isticu mi ubaceni jeni
Sytra se igra ozbiljno za prvenstvo. Igram s Popom iz Rumunjske. Puno je jaci.
Srdacno vas pozdravlja i voli vas Mladen iz nizozemskog dradica u Japanu kraj Nagasakija.
Post je objavljen 27.05.2006. u 14:01 sati.