U nedostatku javljanja iz nekog malo više egzotičnog mjesta, biti će sasvim egzotično kad vam kažem da sam jučer zabrazdila skroz do Bizovca.
Mali patuljak je otišao na jednodnevni školski izlet, a pošto mora dobiti inzulin u 6h, odlučila sam pustiti ju da ide sa razredom... i stići do tog doba na lokaciju Bizovačke toplice - Aquapolis.
Vozim se ja vozim, razgledavam malo kuće, malo putne znakove. Sve je dobro prošlo do mjesta Bizovac (dolazila sam iz smjera Našica), vozim polako... i dođem do izlazne table.. tako su dobro označili skretanje za toplice i hotelski kompleks. Mistake no. 1.
Prošetam se po hotelu (patuljci su još bili njegdje na Kopačkom ritu).. i počnem ispitivati o klopi. Jelte, Mala mora uz inzulin dobiti i večeru. "Oprostite, ali danas imamo jedan banket u jednoj sali, u drugoj naši stalni gosti večeraju od 6, pa će biti gužve.." veli (ljubazna) recepcionerke.
WDF? Gdje će mi dijete jesti? "A na bazenima?" pitam ja.
"Ma, ima nešto s grilla, ali to vam radi do 5" veli žena, uz to što je na telefon provjerila da li uopće i to radi. Mistake no. 2.
Moje malo dijete nema šta pojesti u jednom hotelskom kompleksu, u točno određen sat. Možete li vjerovati??
Onda je do recepcije stigla neka uniformirana mačka (mislim iz lokalne poslovnice banke) i čula moje slijedeće pitanje: "Ima li u mjestu/selu pizzerija?" i dala mi broj "svoje" pizzerije. E da, tu nisam znala da ima mistake no. 3. Sad ćete čuti.
Uglavnom, ušla sam u to slavonsko morsko čudo. Nažalost, to je samo blijeda kopija četvrtine Čateža (ili sam ja previše razmažena?), do dobro, bolje išta nego ništa...
Došlo je i vrijeme pikanja, 6 h. Kako su klinci kasniji, otišla sam se na recepciju dogovoriti da odem u auto po inzulin i naručim telefonski pizzu. Zovem ja, a kad s druge strane mačka objašnjava kako moraju zakurblati pećnicu, i da pizzu ne možemo dobiti nego tek za pol sata (to znači negdje oko pola 7). Nisam jako pizdila, nego lijepo zamolila preko telefona da krenu, a da ćemo mi dvije stići... Mistake no. 3
I za kraj: pizza je bila odlična, doduše malo onako - slavonska. Presijavala se od masnoće. Jedino (što baš i ne bih stavila u mistake) - u tom seoskom kafiću-pizzeriji nije bilo kocki leda (da stavim u termosicu uz inzulin).
Treba putovati po lijepoj našoj, ali dragi moji - dobro se organizirajte!
Ps. Naravno da mi je palo na pamet da se javim iz hotela. Bojala sam se i pitati...
Update: pronašla svoj "personality" - stavila sam dijamante.. pošto nisam neka sisata, rasna plavuša proporicija 110-60-90 s 170 cm visine i 50-ak kila (sve suprotno) glupo je da se takvom predstavljam. S druge strane, već sam u godinama kad znam cijeniti dobar (čitaj: bezobrazno skupi) nakit koji neću u ovom životu posjedovati. Voila.
Post je objavljen 27.05.2006. u 07:57 sati.