posve nenadano napada maestral
miriše na friškinu i besmisleno se pitati kako
jer je posve očito, zar ne?,
da madleine poput projektila
zamućuju sumrak.
kondenzirani vodeni tragovi.
dignuti štitovi. zidovi. nasipi. vodobrane ustave. ne smijem toliko da njušim diram plazim jezik. svjetlo napada zjenice, predviđam rasprsnuća. vezujem se konopom. bez jarbola.
od zvukova jednostavno prestanem da dišem.
ne mogu toliko da osjećam. moj model '74. nije za strasti prilagođen. osigurači iskaču volim živjeti u mraku. volim je prejaka riječ.
falinga.
hodam polako uredno vučem
lijevu pa desnu pa lijevu pa.
zebri se osmjehujem osnama.
kimam glavom i očima bijelog zeca.
dlanom mjerim svoje biljke.
i brzo naglo navlačim zavjese.
zatvaram prozore.
zašto mislite da sam prestala da zbilja pišem...onako?
nije predviđeno. bilo je to tek poremećaj u sistemu.