Marketing
Vratih se kući
Povratak kao i svaki do sada je šokantan i to iz jednostavnog razloga. Vratim se 10 stupnjeva u minus. Za po zvizditi. Vani je šugavih 14 stupnjeva s kišom i vjetrom, ni ne gledam kroz prozor jer me deprimira. Vidjeli ste kako sam spretno šmugnula do Zagreba, a da nisam pisala litanije o pakiranju i sličnim đakonijama. To je sve zato jer kad pišem naveliko, onda ostanem doma, a toga mi je već pun kua.
Bilo je nešto blogerskih kavica ali ne koliko sam isplanirala jer sam napravila grešku stoljeća i triput si ukucala krivi pin u mobilni, a naravno puk nisam imala sa sobom. To se može samo meni desiti. Tako da Rudarka, Siščanka, Apstinentica i Celebrity izvisiše iznenada, a o Koki i Francu da ni ne pričam. A Pinkeye se ne smijem niti sjetiti. Žena mi napravila narukvicu i broš još ranim proljećem ali kad sam ja tako brza, valjda ćemo se potrefiti slijedeći put. Tak vam je to kad zapisujete brojeve samo na telefon. Odsad i dodatnu tekicu ili makar puk nosim sa sobom.
Naklipsala sam se uzduž i poprijeko po Zagrebu i uglavnom sam sve putešestvije odradila što cipelcugom, što tramvajem i mogu reći da za tak sitnu šušku se sam kod nas može voziti. Tramvaji idu često i gusto su pakirani, pa nisu ni gužve ni krkljanci. Čisto mi je bilo ugodno za promjenu. Slikala sam sve i sva što se micalo i puzalo ili bilo fiksno, pa ću vas malo klati zagrebačkim momentima.
Bila sam u posjeti Nymphei i njezinim limačima, rasturili smo im kuću u tri skoka. Temeljito. Nadam se da nam ne zamjera jako. Isto tako bila sam kod Nepušačice u bolnici. Na žalost samo prije operacije ali čula sam ju nakon i dobro se oporavlja. Srela sam i Sisu i SuperSaleta i s dečkima provela ugodnu večer. Pa jedna predvečerna cuga sa Prangerom u Tkalči u potrazi za ginisom.
Dolazim za mjesec dana ponovo, pa ćemo kavice ovaj puta dogovoriti unaprijed, a ne da mi se opet nekaj izjalovi. A sad evo malo slikica...
Post je objavljen 26.05.2006. u 23:16 sati.