1. U vrlo dalekoj budućnosti polagana, ali sigurna , čovjekova će evolucija nesumnjivo , postupno pomicati
magličastu zavjesu, tako da će čovjek postajati svjestan silnog svijeta , intenzivno aktivnog života koji ga
okružuje .
2. Kada sazna sve činjenice, čovjek može, uz stalan i ustrajan napor , iznutra rasčistiti maglu te postupno
nadvladati inertnost koja je posljedica vjekovne neaktivnosti . Ovo , naravno , predstavlja samo ubrzanje
prirodnog procesa i neće uopće biti štetno ako čovjekov razvitak napreduje i u drugim pravcima istom
brzinom. Ali ako bi postigao to buđenje , a da nije istovremeno stekao snagu , znanje i moralni razvitak
koji bi mu normalno trebao prethoditi , bio bi izložen dvostrukoj opasnosti zloupotrebe moći koju bi stekao
i opsjednuća strahom u suočavanju sa silama koje ne može ni shvatiti ni kontrolirati .
3. Nesretnim slučajem , ili nekom nedozvoljenom uporabom magijskih ceremonija , može se dogoditi da
se veo tako ošteti da se nikada više ne može sasvim zatvoriti ; tada čovjek ostaje u groznom stanju koje
je Madam Blavatsky tako dobro opisala u pripovjesti ZAČARANI ŽIVOT ( A Bewitched life ) ili B. Lytton u
svom snažnom romanu ZANONI .
4. Neki prijatelj koji dobro poznaje čovjeka i vjeruje da je u stanju suočiti se s opasnostima astralne razine
te tamoobavljati dobar i nesebičan rad , može izvana djelovati na tu magičnu ljsku i pobuditi čovjeka na
određeno djelovanje . Naravno , onaj tko to čini preuzima na sebe vrlo veliku odgovornost prema čovjeku
kojega je na taj način probudio . Taj djelatnik će preuzeti tu odgovornost samo kada se kroz dugo i blisko
poznanstvo uvjerio da onaj drugi bar donekle posjeduje kvalifikacije spomenute u 19-om poglavlju -
NEVIDLJIVIH POMAGAČA ( Invisibile Helpers ). Potreba za takvim pomagačima tako je velika da se
neće ni dana kasniti s njegovim buđenjem čim se vidi da je spreman . U međuvremenu , svatko tko osjeća
da se možda zaboravilo na njega , ima na raspolaganju drugu od gore spomenutih metoda ; ali prije nego
što je primjeni , dobar savjet mu je da se prvo apsolutno i van svake sumnje uvjeri kako je u svim drugim
pravcima odgovarajuće razvijen jer će u protivnom njegov pad biti brz i neizbježan .
Ali mnogo se posla može obaviti , i stalno se obavlja , bez tog potpuno buđenja . Čovjek koji svake noći
zaspi s vrlo određenom namjerom da obavi neki posao , sasvim će sigurno otiči i pokušati izvršiti svoju
namjeru, čim bude oslobođen fizičkog tijela ; ali skoro je sigurno da će nakon što je učinio što je mogao
u tom određenom slučaju , pustiti da se magla ponovno stisne oko njega , jednostavno zato što je
vjekovima bio naviknut da započne novi pravac kada god funkcionira izvan fizičkog mozga . Mnogi prakticiraju
da na ovaj način osiguraju obavljanje bar jednog korisnog djela svake noći ;naravno u mnogi slučajevima
djelo je takvo da zauzima čitavo vrjeme provedeno u snu , tako da se oni zapravo zalažu do najveće mjere
koja im je moguća . Sjetimo se također da efektivnu pomoć možemo pružiti ne samo za vrjeme sna ;
snažna živa misao može se odaslati u bilo kojem trenutku , i nikada neće promašiti u postizanju svog cilja .
Ali razlika između onog tko je stvarno probuđen i onoga tko nije ,sastoji se u tome što je u slučaju onog
prvog magla zauvjek raspršena , dok se kod drugog ona otvara samo za određeno vrjeme, a onda ponovno
zatvara , isto tako neprobojna kao i prije .
Post je objavljen 26.05.2006. u 22:55 sati.