Jooooojjj!!! Ma ne napisah ništa ima mjesec dana. Iskreno, nije mi se dalo, a i nisam imao vremena razmišljati... Dobro, ovaj prethodni post je bio trenutna inspiracija i misaona eksplozija!! FucK!! Ništa ne učim a za tjedan dana su ispiti... ma ko ga šljivi, pardon - jebe! AAAA! Sutra idem u Čilipe na motorijadu... Sve imam, samo mi fali motor (hehe)... Nastupaju Los Horizontalesi pa moram pružat bratsku potporu sa prve crte!! Fuck yeaaaaH!
Nego, u zadnje vrijeme muči me jednoličnost, iliti nerazlika u danima koje provodim... Skoro svaki dan je isti, dignem se, pođem radit, vratim se doma, ne stignem ništa konkretno uradit sa svojim društvenim životom. Psihikčka terapija mi je kad dođem na probu, a oni moji manijaci me ušikaju svojim originalnim, zbunjujuće psihodeličnim melodijama... divno... Baš smo neki dan ja i Antiblogger lijepo zasjeli u Klub, uzeli po pivušu i razglabali koliko je mjuza neiscrpna. Čista umjetnost... Kao slikanje, pisanje... Svatko tko je nešto izmislio što ga je posebno inspiriralo i potaknulo na realizaciju te inspiracije je praktički umjetnik. Tako smo ja i Antiblogger ostajali zapanjeni pod dojmom bolesnih jazzera kojima je svaka stvar neka boleščina sa nekim originalno, upravo izumljenim akordima... Toliko komplikacije, a u biti, sve je na svom mjestu i sve štima... Dolazim do zaključka da nikad neću prestat svirat (pa makar kamenom od kamen!), jer me ritmika fascinira... Sva ta uglazbljenost i uštimanost... Ma nebuloziram previše..
Uglavnom, glazbom želim pobjeći od životne monotonije i dosade. Do sada je to bila samo mjuza, ali od nedavno sam raspoložen zbog još jednog lijepog razloga... (hehe!)
Post je objavljen 26.05.2006. u 22:18 sati.