Marketing
Koje slovce o (ne)mogucnostima metamorfoze
Gregor Samsa, Gregor Samsa… pametan je bio Kafka… i prilagođavam njegovu ideju svojim trenutnim potrebama.
Da mi se - barem katkad - pretvoriti u zujavu, dosadnu, bestjelesnu i laku mušicu, pa da me moja metamorfoza učini sposobnom za:
elegantno zabijanje u oko neljubaznim tetama na blagajnama ducana i postanskim salterima (pa da zasuze kao što sam i ja zbog njih),
dosadjivanje nocu BAREM jednom od ONIH vozaca koji AMA BAS NIKADA ne zaustavi marsrutku kada podignem prst (pa da stari sa zlatnim zubima misli da zbog mene, musice, ne moze zaspati – a ne zbog lose savjesti,
slobodno prikradanje onoj ekipi simpaticnih Rusa koji su sjedili u Ljetnjemu sadu i cije geste pokazuju da raspravljaju o necem JAKO vaznom.
Kao ljudsko biće, međutim, brinu me važnije stvari:
Znalo se još prije koju godinu da je vrag odnio šalu... Perestrojka donijela iće i piće na police u dućanima, donijela je koju inačicu naše Broadway Tkalče, donijela je i Mekdonal'dse, KofeHauze, Uit zgrade, donijela je čak i boje u dotad sivo odjevenu raju ("svi smo isti, nitko se ne smije isticati") – no – razletivši se ispod čvrste ruke ideološkoga bossa na sve strane, ta je ista raja – kako se čini – čak i gospodinu Vladimiru - pomalo izmakla kontroli.
Tek nakon zadnjeg ubojstva mladog crnca iz Senegala unesen je u zakon zločin po rasnoj netrpeljivosti. Prije manje od dva mjeseca. Psiholozi, sociolozi, kulturolozi i ostali olozi kažu ono što je bilo jasno i ranije: ovdje su ljudi nesretni! Dok ne vide druga osim izdužena od jada njima identična lica, sve je OK. Nema ®evolucija i nezadovoljstava. Kada dođe Drugi, sa zadovoljnim smiješkom na licu, onaj izduženoga lica se pita zašto i njegovo nije takvo? I ode kvragu iluzorni mir utopije…
Kuže to svi, naravno, ali baš zato što im je sve, baš sve jasno, još više inzistiraju na širenju imidža Rusije kao raja-na-Zemlji-za-pomno-probrane-i-svakom-po-zaslugama-duše smrtnika. Sve nas ostale smrtnike čeka čistilište: preko grane moliti (na koljenima) vizu... "Vrime mi je da se pomirim sa svitom", pjeva Gibonni na novome albumu, pa ja nastavljam u revijalnome tonu: bar će moja guza vidjeti malo Finske i umočiti palac i u drugu stranu Finskoga zaljeva.
Kome je to važno i zašto o tome pišem? Ah-oh, zašto ne? Dugi su peterburški dani...
topla pusa posred čela, ne jedna, nego dvije, tri, četiri
pipi_piaf
Post je objavljen 26.05.2006. u 21:45 sati.