PEARL JAM
Prije sada točno deset godina Pearl Jam su bili na vrhuncu slave. Album 'Ten' tukao je sve rekorde prodaje, opustošili su MTV Awards spotom za 'Jeremy' koji je pokupio sve moguće nagrade, a turneje su bile rasprodane mjesecima unaprijed. Njihova lica i zvukovi nisu se skidali s TV i radio prijamnika s obje strane Atlantika. Prvi od poteza koji je najavio ipak nešto drugačiju budućnost bilo je odbijanje da bend više ikada snima videospotove, što ipak nije umanjilo sjajan tržišni uspjeh nadolazećih albuma 'Vs' i 'Vitalogy'. No potpuni zaokret slijedi od albuma 'No Code' naovamo, što je zapravo faza koju fanovi skupine iščitavaju kao apsolutnu drugačiju od one početne koja se dala čuti na prva tri albuma.
'Riot Act' sedmi je po redi studijski album Pearl Jam, uz nekoliko stotina live izdanja, kompilacija ovakvih i onakvih i tko zna čega sve ne. Novi album sa svakom svojom sekundom spada u tu drugu fazu benda, i jedan je od boljih među izdanjima iz tog razdoblja. Ponovno je ovo zvuk benda koji je uplovio u neke mirne životne vode, zvuk benda čiji članovi imaju mnogobrojne glazbene projekte i druge obaveze sa strane, zvuk koji ne tjera na razmišljanje i reakciju već na opuštanje i uživanje u njemu, ako se konzumentu to sviđa, naravno. Pearl Jam nisu više bend koji ćete čuti i oduševiti se, uzeti gitaru u ruke i oformiti bend. Jednostavno, da biste slušali Pearl Jam u 2002. godini morati biti fan, i to prilično veliki fan. Jer ne donosi 'Riot Act' ništa novoga, kao što su daleko od noviteta bili prethodnih nekoliko albuma. Glazba je ovo koja se puno više oslanja na rock povijest od prije 30-ak godina, nego na sadašnjost, ili pak razdoblje u 90-ima kada su PJ carevali.
Ima ovdje sjajnih pjesama: prve dvije razaraju, 'Cropduster' je vrlo dobra, a ni singlu 'I Am Mine' ama baš ništa ne fali. Svi članovi podjednako su sudjelovali u stvaranju albuma, što se na trenutke i čuje u ipak malo povećanoj šarolikosti u odnosu na ipak preravan i previše retro prethodnik 'Binaural'. Ima (pa naravno) tekstova o post september eleventh razdoblju, malo se zakače na Busha, i o ljubavi naravno, puno stihova o ljubavi.
Puno će mi bolje pasati ovaj album kada ostarim, kada se zavalim u fotelju i starim na repeat 'Riot Act'. No dok sam mlad, trebam nešto novo, nešto zbog čega ću skakati po sobi, udarati glavom u zid, pokazivati znak đavla visoko u zrak, plakati i smijati se istovremeno. Trebam nešto friško, veliko, opasno i snažno.
Pearl Jam već godinama cupkaju na istom mjestu. I realno, jedan su od rijetkim bendova kojima takvo cupkanje mogu oprostiti. Jer rado to kako treba.
Post je objavljen 26.05.2006. u 18:08 sati.