Koliko puta se to znam zapitati...
Učitelju?! Opet sam skrenuo s puta. Gdje si? Ne vidim te!
Samo bespomoćno sjednem i naslonim glavu na koljena u tihom jecaju. Gospodine, opet sam te izgubio. Ni sam ne znam trenutak kada sam otišao od Tebe, znam samo da sam se okrenio i tebe nije bilo. Opet sam gledao druge stvari, a Tvoju ruku sam ispustio.
Oprosti...
Stvarno mi je žao...
...
.
U tišini i bez glasa, osjetio sam Njegovu ruku na ramenu.
Nisam ni stigao reagirati, a već su obje ruke bile obavijene oko mene i čvrsto su me držale.