Danas sam poslao desetak fotografija na natječaj Ministarstva zaštite okoliša na temu „briga za okoliš“. Dodjeljuju 2x po 3 nagrade i to po tri, dvije, i tisuću kuna u konkurenciji amateri i profesionalci. Ja sam dakako amater u mnogočemu pa tako i u tome. Kad god fotkam po gradu osjećam se kao nekadašnji lutajući reporter Gerhard Ledić koji je u jednim dnevnim novinama svakodnevno objavljivao male zanimljive vijesti. Ovih dana „zapeo“ mi je za oko jedan polu-profesionalni Sony-jev foto aparat vrijedan oko 3500 kuna (M5 ili tako nekako), baš si mislim da bi ga volio imati zbog zumiranja i „izvlačenja detalja“.
Mnogi ne znaju da je naš grad dva puta dobio priznanje „Zeleni cvijet“ za najuređeniji (manji) grad u hrvatskoj. To natjecanje je pod okriljem Pokreta prirode „Lijepa naša“ te nadležnih ministarstava turizma i zaštite okoliša. Baš si nešto mislim da je Nova Gradiška doista u estetskom smislu puno ljepša nego prije rata. Sjećam se kad sam sa šogorom boravio u Gratzu ili Trstu, ili pak u Mariboru. Baš smo pričali kako je kod njih uredno. Eto došlo je vrijeme da se o tome i kod nas više misli i čini. U lijepom okružju se i ljudi osjećaju bolje, to bez sumnje pozitivno utječe na psihu. Destrukcija i grozota smo se nagledali u ratno vrijeme, a sada se umjesto gelera po gradu siju lukovice cvijeća i sjemenke biljaka. Podržavam to maksimalno. Oduševljavaju me gotovo neponovljivi trenutci ljepote neba, cvijeća, živih bića, prirode. Volio bih fotografirati pčelu na cvijetu da joj se vide i najsitniji detalji ili pak pticu u letu. To su sve maštanja jer nemam „crnih fondova“, ponavljam u igre na sreću ne vjerujem, no nikad se ne zna. Kad taj fotoaparat budem dovoljno snažno želio, vjerujem da ću ga i imati.
Post je objavljen 26.05.2006. u 12:47 sati.