Marketing
petak, 6 a.m.
... prebacuje mi se preko glave i gura pod pokrivač...
"mama poki Dema?"
"mama? mama pavas?" nos mi stavlja na moj i velikim otvorenim kristalno plavim očima čeka i išćekuje da mu uzvratim pogled.
"spavam, još je rano, vidi nema niti sunca.." pogledam na sat, a ono 6! Pogledam prema prozoru a sunce udara da nemože jače (za ovo doba dana-stvarno odvaljuje
) i pregrizem jezik
"mama?? ... mama??... ne pavati mama, budi se!"
"mrvica, jaaaako je rano, jesi čuo maminu muziku??-nisi, a to znači da je još rano i da treba još spavati..."(mobitel svira za buđenje, ugodna lagana melodija sve glasnije...)
"di su kesnice i mismisi?"
"spavaju, jučer su se igrali u mraku i sada spavaju jer su umorni, a i baterije u guzi su se krijesnicama potrošile pa ih moraju napuniti.
Šišmiši ne vole sunce i sakrili su se negdje u mrak pa i oni spavaju kad je vani sunce"
"a di su maznjaci? Iz guze im ide vata i dim"
"mlaznjaci i avioni se sada polako bude" (ko što sam i ja već sad bila debelo budna i nastavila ugodan razgovor sa svojim pametnjakovićem)
"a mama?"
(to zvuči toliko umiljato, u kombinaciji sa osmijehom br. 17 moraš mu se nasmijati i ugoditi štogod zaželi...)"molim sine Demijane"
"ne sine Demijane, mama, ne sine Demijane"
"dobro, neću"
"mama??"
"molim?" (da preskočim, "mama" je ponovio jedno 15 puta, tek toliko da ga pogledam i da mi se nasmije ko mali vještac)
"Kad Dem bude vejiki, Dem bude vizio maznjaka i avona, iz guze ide vata i dim"
... i na to se počnem smijati jer sam se cijelo vrijeme suzdržavala, a kad je vidio da me uspio nasmijati krenuo je i on sa cerekanjem...
Tata je naravno spavao svojim snom pravednika nakon nočašnje svirke u Macau.
Jučer smo navečer moj malac, tata i ja otišli predvečer do Jaruna i polako se sami Mrva i ja vračali. Cijeli dan su letjeli mlaznjaci i helikopteri oko kvarta pa je cijela pažnja bila uperena u nebo i sve moguće letjelice, od ptica do aviona. Polako su se već po Jarunu slagale ekipe vojne policije sa svojim oklopnim vozilima, kamionima, tenkovima, šatorima i ostalim vojnim ... svim i svačime, pa smo polako gegajući se prema doma pjehe, gledali.
Kupila sam mu tost sendvić, koji je smazao u roku keks (a taman sam se mislila malo ograbat za ono kaj neće moč pojesti)
Neka mala budica je otvorena na zadnjem ulazu u Jarun kod Vrbana, mislim da se zove "Mama huanita" ili tak nekak, uglavnom neka mama je, i uopće nije loše, al toliko i košta. Nemam pojma koliko sendvić u somunu košta , ali ovaj je bio 18 kn, i samo znam da se mom Zvrku jaaaako dopao
bez obzira kaj je uz šunku i sir unutra bilo i majoneze i krastavaca.Floti letača priključili su se šišmiši, koji su se stvorili pa nestali, pa smo ih skupa zvali, pa se veselio kad bi kojeg vidio u mraku kako kruži između drveća...
Bome je već prošlo 21:30 kad smo još uvijek hodali po stazi Jaruna, kad su počele svojim guzama svjetliti te male predivne lampice od krijesnica. Bile su predivne, čarobne, toliko bajkovite da je to bila divota za gledati. Vidjeli smo i gusjenice i leteče krijesnice, čak smo ih i na ruke stavljali i vračali u travu. Oduševljeno ih je pratio, vikao i pokazivao prstićima uz veselo cičanje i smijeh kad bi mu se koja približila!
"eto jos edne mama, i jos edne!"
Već sam zaboravila na ta mala stvorenja koja su po meni jedna od najljepših simbola mašte i bajki, uz vilenjake, patuljke i ostala mala šumska stvorenja...
Post je objavljen 26.05.2006. u 11:12 sati.