Marketing
Snježna vijavica
Još jedna angst pričica...ako vam slika nije dovoljno rekla. Ali nije baš teški angst. Autorica je uglavnom sve rekla pa neću puno objašnjavati, nije se puno udaljila od canona serija pa ne bi trebalo biti problema ako ste sve gledali. Ovo gore je još jedan sken slike vodenim bojama kao ona od Angela uz "Svijet živih". Ako niste vidjeli moj komentar ispod zadnjeg nastavka "Projekta..." netko u obitelji mi je bolestan pa baš nisam doma gdje mi je kompjuter (gdje prevodim), a ni kod frenda koji ima internet zato me nije bilo ovako dugo. Bez brige, dovršit ću "Projekt..." (u sljedećem postu) samo sam sada u stisci sa vremenom, ali neću odustati bez brige:) Inače, u zadnje rijeme sam se počela malo igrati sa manipulacijom slikama, pa ako vidite u potpisu inicijale DL to znači da sam sliku značajno izmjenila od njenog orginalnog izgleda. Planiram i zamjeniti većinu malih slika koje su uz prve priče- već sam stavila malo veće slike uz "Glicerin" i "Mačku i miša", a to ću napraviti i za druge. Sada navalite na čitanje...
Mogući nepoznati pojmovi:
- TA (teacher assistant ) – pomoćnik profesora ili profesorice (Walsh) u ovom slučaju
- Nepal (izvor Wikipedija)– službeno Kraljevstvo Nepal, to je himalajska zemlja u unutrašnjosti u Južnoj Aziji. Sa Sjevera graniči sa Republikom Kinom, a sa juga, istoka I zapada sa Indijom. Porijeklo imena Nepal nije sigurno, ali najpopularnije je da je došlo od Ne (sveto) i pal (pećina). Na stranici wikipedije imate i kartu da bolje vidite gdje se nalazi
Snježna vijavica
(The Snowstorm)
by Yseult deBreton
Predikat: PG
Vrijeme radnje/spojleri: iza ep. "The Gift" (BtVS, S5).
Sadržaj: «Mislio sam da te kiša podsjeća na mene» «Snijeg. Kiša. Što god djeluje.»
Bilješka autorice: Nakrivljeni tekst su Angelove misli
Poricanje vlasništva: Nisu moji. Nikad nisu bili. Samo ih posuđujem.
e-mali: yseultdb@yahoo.com (dod. prev.)
--
Tiho zujanje mobitela je pozvalo Angela sa balkona. Petljao je po tipkovnici dok nije našao ispravno dugme i otvorio vezu.
«Pada snijeg.» Njen glas je doplutao iz etera i okružio ga. Angel se automatski opustio kad mu se u umu pojavilo ime vezano za glas. Buffy.
«Pada snijeg?» ponovio je.
«Aha. Velike, mekane pahuljice snijega.» Glas joj je bio ispunjen čuđenjem. Angel ju je mogao zamisliti kako gleda pahuljice koje lijeno lepršaju sa neba. Polako je otišao na balkon i pogledao u nebo ispunjeno smogom.
«Vijavica je! Toliko je snijega da će sutra vjerojatno otkazati školu,» nastavila je jednako zadivljenim tonom.
«U Sunnydaleu je vijavica?» Na njega je bilo red da se čudi. Zadnji put kad je snježilo na Ždrijelu pakla, Prvo Zlo mu se igralo umom. I pobijedilo bi da nije bilo snijega.
«Ne, Angele. U Iowi pada snjeg,» Njen kratki smijeh mu je poslao tople trnce uz kralježnicu.
Što? Angel je zbunjeno pogledao svoj mobitel. «Buffy, zašto si u Iowi?» Njeni zimski praznici su završili. Koliko je znao nije imala razloga da posjeti Iowu osim ako je opet sa Rileyem. Zar on ne bi trebao biti u nekakvoj Južno Američkoj džungli? Angel je nesvijesno ispustio tiho režanje.
Još jedan kratki smijeh se začuo iz slušalice. «Prestani. Nisam u Iowi. U Sunnydaleu sam. Zar nisi namjestio da vidiš odakle te netko zove? Stvarno moraš ući u 20. stoljeće, Angele. Kakva svrha od mobitela ako ne znaš tko zove.» Ali uvijek znam kad ti zoveš.
Angel je osjetio poznatu omamljenost zbog naglog zaokreta u razgovoru. To će biti jedan od tih telefonskih razgovora. Jedan od razgovora u kojima kad bi shvatio o čemu Buffy govori, ona bi već govorila o nečemu drugom. Kad je bio dobar dan, obično bi uspio pratiti Buffyine shizofrene promjene teme razgovora. Danas nije bio dobar dan. Umorno je protrljao korijen nosa. Onda se laktovima naslonio na ogradu balkona i pogledao ulicu ispod sebe. Pa mogao bih početi.
«Buffy, zašto pričamo o vijavici u Iowi?» Što god mu je govorila je bilo samo varka da sakrije pravi razlog za poziv.
«Zato jer me snijeg podsjeća na tebe.» Duša mu je prokrvarila na njene tihe riječi.
Čuo je suzdržane suze u tonu. «Mislio sam da je to kiša,» istisnuo je lošu šalu. I nakon toliko vremena boli još tako prokleto jako.
«Snijeg. Kiša. Suze. Što god djeluje.» Nije zvučala ogorčeno, samo nevjerojatno tužno.
Ponudio joj je jedinu utjehu koju je mogao. «Žao mi je.» Odgovorila mu je uobičajena tišina. To se katkad događalo kad je zvala. Provale bolnih zvukova prekinute mučnim stankama dok su u tami tražili dijelove svoje ljubavi. Ponekad bi gotovo uspjeli naći sve. Nisu uspjeli stvoriti cjelinu od onog nestvarnog Dana zahvalnosti.
Na kraju je Buffy opet progovorila. «Spike mi je jednom rekao da sve Ubojice imaju želju za smrti.» Znači opet govorimo o smrti. «Ja je nemam,» nastavila je. «Jesam li zbog toga pametnija ili se samo zavaravam?» Angel je čuo zveckanje i zvuk tekuće vode. Prala je suđe. Uvijek je bilo tako kada bi nazvala: ona je radila po kući, a on bi se sasvim usredotočio na nju.
Angel je razmišljao o Buffyinom pitanju. Što je zaista pitala? Život Ubojice je očito ispunjen smrću. Nešto ili netko je uvijek želio ubiti Ubojicu. Svaki dan. Baš svaki dan. Ubojica je ljudsko biće, zapravo djevojka. Može li djevojka iskusiti toliko nasilja, uzrokovati toliko smrti i ne željeti kraj?
Buffy je sada željela smirivanje, a ne filozofsku raspravu. Probudi se.
Angel je upitao Buffy pitanje koje nikad ne bi zapitala naglas. «Želiš li još uvijek biti Ubojica?»
Nekoliko tjedana su plesali oko tog pitanja. Kada joj je umrla majka, Buffy je postala opsjednuta konceptom smrti. Rezultat potrage za odgovorima je prvo vedro ignorirala, a onda užasno pogrešno protumačila.
«To je što jesam,» automatski je odgovorila.
«Je li to ono tko jesi?» To je bilo još jedna tema žučnih rasprava u zadnje vrijeme. Buffy je balansirala između dvije ekstremne definicije Ubojice: ubijanje vampira je plemeniti poziv (Kendra) i Ubojice su superiorne i imaju opravdanje za amoralno ponašanje (Faith).
«Naravno. Piše u opisu posla: Ubojica vampira.» Zveckanje posuđa se iznenada pojačalo. Izgleda, nije joj se svidjelo pitanje.
«Buffy, u redu je reći 'nisam' ili 'više sam od toga'. I jesi, znaš.» Pokušao ju je smiriti da razmišlja, a ne samo refleksno reagira. Angel je shvatio da se Buffy bori sa vlastitim indentitetom. To je normalni proces kod mladih ljudi. Ali znati to i proživljavati nije ista stvar. Uz sve Buffyine komentare da želi «normalan život», imala je malo strpljenja za normalno razvijanje stvari.
«Više sam od Ubojice? Angele, znam to. I prijateljica sam, sestra, studentica. Išla sam na predavanja iz psihologije, sjećaš se?» Kako mogu zaboraviti kad ti je Riley bio TA? «Ali ako je smrt moj dar, to ne znači da želim umrijeti.» Stanka. «Zar ne?» Upitala je izgubljenim glasom.
Angel je dobio iznenadan poriv da Prvoj Ubojici zavrne vratom. Zašto proročanstva i snovi ne mogu biti jasni i jednostavni? Sunce će postati plavo u utorak. Sutra će biti kraj svijeta i počet će letećim bananama. Počeo je hodati po balkonu.
«Već smo razgovarali o ovome,» rekao je Angel. «Davati smrt i uzrokovati smrt su dva različita djelovanja koja proizlaze iz različitih motiva. Ubijaš vampire jer su zli i ubijaju ljude.» I da to ne radiš ti, radila bi neka druga Ubojica.
«Tebe nisam ubila ,» prošaptala je u telefon. Nisi, samo si me poslala u Pakao. Neizgovorene riječi su visjele među njima. Angel ih je odlučio ignorirati. Vrijeme je za drukčiji pristup.
«Što si mislila kad si skočila sa tornja?» I molim te, reci mi da si mislila o spašavanju svijeta. Nikad prije nisu razgovarali o tome. U vremenu iza bitke sa Glory obradili su mnogo tema ali Buffy je uporno izbjegavala raspravljati o tim posljednjim minutama, a Angel ju nije silio.
Šutnja se rastegla. Što joj je duže trebalo da odgovori, postajao je sigurniji da mu se neće svidjeti odgovor.
Konačno je progovorila. «Kad sam skočila, mislila sam... 'Nikad više neću morati umrijeti.' Osjetila sam... olakšanje. Bilo je tako teško biti ovdje. Mislim da sam čak bila nekako... sretna.» Zagrcnula se na zadnju riječ. Bila je sretna?
Angel je ostao bez riječi. Pretpostavljao je nekoliko mogućih odgovora. Nije ni pomislio na odgovor 'sretna'. Progutao je, ali knedla mu je ostala u grlu. Zar je svijet bio tako užasan da si bila sretna da ga napuštaš? Tad mu se javila jedna još stravičnija misao. Nisi mi to mogla reći. Angel je bio ošamućen. Spustio se na koljena i naslonio čelo na hladan pod.
Mentalno se vratio u vrijeme nekoliko mjeseci prije nego je skočila. Bio je duboko u svom vlastitom kaosu ludila, ali izvukao se sa jasnijom vizijom svoje svrhe. Na noć Joyceinog pogreba, sve je rekao Buffy. Razgovarali su o nenoj «sestri», Glory, Rileyu, Darli, Drusilli. Izrazila je svoj bijes, strah, razočaranje i tugu. Poljubili su se i obnovili svoju ljubav. Nazvao ju je prije nego je otišao u Pyleu. Nije znao da joj je svijet tako turoban.
«Angel?» Nije mogao odgovoriti.
Kako je mogla... zašto nije... učinio bih SVE da promijenim tu noć.
«Angel?» Sve.
«Nisam znao, Buffy. Nisam znao.» I sam sebi je zvučao robotski. Nije mogao prestati ponavljati riječi. «Tako mi je žao, Buffy. Nisam znao. Nisam znao.»
«Nitko nije znao, Angele. Nikad nisam nikome rekla.» Njene riječi su bile racionalne i staložene. Htjela ga je smiriti. Umjesto toga, Angela je ispunio led. Nisi mi mogla reći?
«Buffy, zašto nisi rekla meni?» Učinio bih SVE...
«Zato jer bi otišao umjesto mene, a nisam ponovo mogla gledati kako umireš. To bi me ubilo.» Ali svejedno te ubilo. Čuo je jedva primjetan drhtaj u njenom glasu. Meni je teško to čuti, tebi je teško izgovoriti.
«Ne znaš to,» Angel se pokušao usprotiviti.
«Znam. I ti znaš.» Glas joj je bio malo jači, malo sigurniji.
«Je li to znači da te nikad ne mogu usrećiti?» Jesam li još uvijek velik dio tvoje nesreće? I zašto sada želim odgovor na to?
Otvoreno se nasmijala. «Pa, sigurno je da ja tebe nikad ne smijem usrećiti. Osim ako se nešto promjenilo i nisi mi rekao,» dodala je tiho. Angel je ponovo bio zbunjen. Molim? Tada je shvatio da govori o znamenitom proklestvu.
«Mislio sam... Nisam mislio na to,» promucao je. Ali mislio sam na to. I još uvijek ne smijemo. I mislim da mi treba piće.
Angel se okrenuo na leđa i pogledao nebo koje je sad bilo ispresjecano trakama reflektora. «Mogu li te usrećiti?» ponovo je upitao. «Dovoljno da želiš ostati na ovom svijetu?» Zauvijek?
Čuo ju je kako diše. «Sada sam ovdje, Angele. Ne planiram uskoro otići.» To nije bio odgovor koji je tražio, ali bio je dovoljan za noćas.
«Onda,» rekao je, rastežući se. «Vratimo se tvojem pitanju... pretpostavljam da je zaključak 'Ne, nemaš želju za smrti' i 'Da, pametnija si od Spikea'.» Neuspješno je potisnuo zjevanje.
Ponovno se nasmijala. «Idi spavati, Angele. Nazvat ću te sutra.» Iznenada je mogao čuti vremenski izvještaj iz Iowe. «Dobit će deset centimetara snijega noćas,» divljenje joj se opet uvuklo u glas.
«Laku noć, Buffy. Nemoj previše kasno ostati budna.» Promrmljala je laku noć i poklopila slušalicu.
Angel se svukao, otuširao i dvadeset minuta kasnije je bio u krevetu. Kada se probudio, padao je snijeg. Navukao je kaput i izašao u hladnu noć. Podigao je pogled. Velike, mekane pahuljice su lepršale sa neba baš kao u Iowi. Samo što je ovo bio Nepal. I Buffy je skočila sa tornja prije sto dvadeset i tri dana, pet sati, čertnaest minuta i dvadeset i dvije sekunde. Učinio bih sve.
Kraj
Post je objavljen 26.05.2006. u 07:25 sati.