Na morskoj obali sjeđah sama...
mišljah na tebe.
Došao si kad je bilo najteže
i ponudio ruku
ponudio rijec
ponudio spas.
Hvala ti na tome...
na slusanju jadikovki
na podršci
na svjetlu
na vjeri
u ljubav...
vratio si sjaj u oči
pune suza
vatio si radost u srce
puno boli
ispio si sa mnom
čašu gorčine
i pomogao
da krenem
dalje
slobodna od okova.
Dovoljno mi je znati da si
tu
za mene
kad te trebam.
Ne moraš mi dati sebe
dovoljno je
da znam
da dišemo
isti zrak...
dovoljno je...
zahvalna sam
što postojiš...
neizmjerno zahvalna...
Post je objavljen 25.05.2006. u 23:38 sati.