...ta riječ se koristi u jako puno značenja... Kemija kada se dvije osobe privlače... Kemija kada se govori o sintetičkim lijekovima... Kemija kao predmet koji zagorčava život mojim vršnjacima... Kemija, moj životni poziv.
Dosad sam bila malo izgubljena (može se vidjeti u prvim postovima), ali danas sam skoro pa sigurna da se mislim baviti kemijom u životu...Možda čak i predavati... Ne znam... Sve me to uveseljava. Volim kemijske jednadžbe. Volim kemijske reakcije. Volim zamišljati male, šarene, nevidljive molekulice i atome kako se kreću u nekom sasvim sređenom kaosu, spajaju se i razdvajaju... Atomi su pravi mali svemiri za sebe... Jezgre atoma predstavljaju zvijezde, elektroni planete. Sve se kreće u nekom čudesnom ritmu... Gotovo hipnotizirajuće. Sve je tako savršeno. Jasno. Smirujuće...
A eto, tako sam ja danas predavala kemiju jednoj od svojih najboljih frendica (sutra ju profa pita). I neopisivo sam ponosna na nju. (Dobro, i na sebe.) Kad je ujutro došla u školu ni oksidacijski broj nije znala odrediti. Kad smo odlazile znala je samostalno riješiti redoks proces. :-) Danas čak i mogu zamisliti neku budućnost u kojoj bih ja bila profesorica iz kemije. Ali ne jedna od onih dosadnih koja bi suhoparno odpredavala gradivo... (I usput im ubila svima volju i za kemiju i za život...) Ne, pokušala bih prenjeti svojim đacima dio ljepote koju vidim... Dio tog savršenog sklada. Mislim da sam danas svoju frendicu naučila nečemu novom. Prenjela sam joj dio znanja. I drago mi je zbog toga. A istodobno sam i ja naučila nešto... Kakav je to osjećaj kada nekoga nešto naučiš. Ima nešto u tome...
Mislim da kemiju kao predmet volim jer u njoj nema štreberaja. Trebaš znati misliti, logički zaključivati a ne bubati se glupe, beskorisne podatke. A vjerojatno i zato što neki put uključuje praktičan rad (na kojemu redovito napravim neku glupost- vidi prethodni post).
Hehehe, ako se ne predomislim, možda bi mogla biti nova Marie Curie. Možda... A možda ne... Tko zna, imam još 2 godine da se odlučim što zapravo želim biti u životu... 2 godine su strašno puno vremena...
Post je objavljen 25.05.2006. u 22:49 sati.