Slaveni su sklopni pomami za tuđim – ksenomaniji, skloni tome da im tuđinci budu gospodari, da tuđinci njima vladaju – ksenoarhiji; da tuđincima vjeruju –ksenopistia, da tuđince goje i tove a svoj narod more, zapisao je to negdje sredinom 17. stoljeca varazdinski župnik Juraj Krizanic, filozof, teolog, filolog, politolog, glazbeni teoretik, pobornika crkvenog jedinstva i slavenske sloge. Od tada se stvari nisu bas nimalo promijenile, zapravo jesu ali – na gore! Jer kako netko moze objasniti da su danas vlasnici hotela na Jadranu stranci, a Hrvati konobari i kuhari. Ali to je njihovo, to je Bog dao Hrvatima, kao sto je dao Arapima naftu, a istu prigrabise Amerikanci. To bi trebala biti nagrada tome vjernom istarskom, primorskom i dalmatinskom puku čiji su predji od te malo obradive zemlje teskom mukom, krvavim zuljevima i znojem prehranjivali svoje obitelji. To bi trebala biti utjeha za sve one koji su posli u ribolov i nikada se nisu vratili, za sve one ciji se trag zauvijek gubi u nekoj od dalekih prekomorskih zemalja. No sve to sto ovima preci namrijese hrvatski politicari veleizdajnici za Judine skude i dobru proviziju prodadose strancima, koji svoja ulozena sredstva vec odavno povratise a sada ubiru cist i ogroman prihod. Koji je trebao biti nas, toga hrvatskog covjeka Istranina, Primorca, Dalmatinca. Jer to je njegovo, to je njegova djedovina, a ne tamo nekog Austrijanca, Nijemca, Talijana, Britanca ili – Srbina. Jer ne treba biti previse mudar pa da se shvati kako se iza toga netransparentnog vlasnistva hotela ili marine krije tamo neki cetnik, koji nam se sada smije u lice duboko zavaljen u ljuljasci na Havajima, a taj su mu lagodni zivot omogucili nitko drugi do Hrvati. Kako netko rece: Hrvat ce i crnom Ciganu dati samo ne svom. Doslovno.
Post je objavljen 25.05.2006. u 22:33 sati.