Nitko od nas nije tražio da budemo rođeni,a kamoli da budemo rođeni onakvi kakvi jesmo.Neki su zadovoljni svojim načinom života,a neki ne.Neke je majka priroda obdarila lijepim izgledom,a prema nekima je bila manje darežljiva.Neki su rođeni u obiteljima sa boljim materijalnim statusom,a neki imaju tu nesreću da se rode kao sirotinja.Žalosno je vidjeti koliko ima sirotinje na gradskim ulicama.Iza svakog ugla možete naići na ljude koji prose.Najviše me živcira stav ljudi o tome kako bi se sirotinja,ukoliko želi bolje živjeti, trebala zaposliti.Da se nekome pojavi siromašan čovjek sa namjerom da se zaposli kod njega,ovaj bi ga najvjerojatnije odmah otpilio,i to samo zato što je siromašan.Neki od siromašnih ljudi uistinu nisu u poziciji da rade,ali mislim da sigurno postoje iznimke koje bi mogle obavljati neki posao za solidnu plaću.Osim što prose na ulicama,neki idu uokolo i zvone po vratima,pritom pokušavajući isprositi nešto novca,a neki traže hranu.Podjednako mi ih je svih žao,ali nekako sam uvjerenija da su siromašni kada traže hranu i ne znam zašto,ali tih mi je nekako više žao.Kada traže novac,može se i dogoditi da su to i neki bolesni umovi prerušeni u sirotinju koji pokušavaju izmamiti lovu.Da mogu,ja bih dala nešto novca svakoj siromašnoj osobi koju ugledam u gradu.
Mislim da bez obzira na svoj materijalni status,ti ljudi,odnosno,nitko ne zaslužuje da ga se samo zbog toga omaložava i tretira kao životinju.I siromašan čovjek je čovjek.I tako bi se prema njemu trebalo odnositi.
Post je objavljen 25.05.2006. u 21:52 sati.