letargija...tanka granica između umora i meditacije...nesvjesno gledam u monitor poluzzzzzatvorenim očima, dok se cijeli svijet vrti negdje vani, bez mene...i nije mi žao.trenutno je to.kad se uhvatim žaliti kako mi se ništa ne događa, i vrijeme provodim uludo, cijeli svijet se uroti protiv mene da mi dokaže da sam u krivu.sad sam se, u trenutku kad mi je baš kroz glavu zujnulo "u pm, kako mi je dosadno do bola, ovdje se ništa ne događa" okrenula desno.desno se nalazi moj mali akvarij.ispod prozora.
u mome malom vodenom terariju osnovala se jedna sretna obitelj.sa oko pedesetak malih ribica.vau....kako mogu reći da se ništa ne događa?cijeli svijet je u našem dvorištu, right?
aha, da ne zaboravim prozor - ključan je - na njemu je do prije 5 min bio mali vrabac.kako je lud...ne boji se ni mene, kad sam otvorila prozor, htio je ući.ali, onako pješke.vau...zakon...nisam mu dala da uđe, jbga.i onda je preletio(nekako lijeno , čini mi se) do trešnje(metar i po razmaka) i posvađao se s nekakvom lastavicom.
...sve izvana prekriva magla....