danas vam, oprhvan tugom iz meni duboko nepoznatih razloga (praneznanih), donosim prevod jedne od bodlerovih pesama u prozi: la solitude, die einsamkeit, usamljenost ... izbor je pao i za mene potpuno neochekivano. umalo na glavu. tom 7/8 bodlerovih sabranih dela (nemachko izdanje iz 1992), tezak sigurno nekih 800-900 gr., poleteo je gonjen dechjim gnevom kroz moj skromni budoar. pri prizemljenju se otvorio na stranama 196/197, na kojima se nalazila "usamljenost" - izvornik na francuskom (str.196) i nemachki prevod (str.197)
zanemario sam opravdani bes sinovljev, koji je "bik" i zbog kojeg pochinjem da pozitivno sumnjam u opravdanost astroloshke verodostojnosti (i majka mu je bila bik, zapravo i dalje je), i prepustio se prepevavanju "usamljenosti".
prevodim i poklanjam je svima vama dobrim ljudima ponishtenim napretkom i gubitkom sebstva.
inhibitor me smatra humanistom. dodajem - humanist mizantrop. zadivljujuce precizan oximoron.
dakle, "la solitude".
jedno novinsko piskaralo, filantrop, kaze mi da je usamljenost choveku nepodnoshljiva; i da bi svoju tvrdnju podupreo koristi se, kao i svi nevernici, rechima crkvenih ocheva.
znam da djavo rado boravi na opustelim mestima, i da se duh umorstva i nastranosti
((uspaljenosti - dilema.prev.)) najraskoshnije uzize ((raspaljuje,razzaruje-dil. prev.)) u osamljenosti. ali, moguce je da ova usamljenost predstavlja opasnost samo za dokone i nestalne dushe koje naseljava svojim strastima i himerama.
jednom brbljivcu, chije se najvishe zadovoljstvo sastoji u tome da se obraca sa propovedaonice ili govornice, pretila bi ozbiljna opasnost da na Robinsonovom ostrvu podlegne ludilu. od mog novinara ne zahtevam hrabrost i odluchnost Crusoovu, ali ochekujem barem da ne nastupa kao tuzioc protiv poklonika usamljenosti i misterije.
medju nashim laparalima ima pojedinaca koji bi chak i smrtnu presudnu manje nevoljno prihvatili ukoliko bi im bilo dozvoljeno da sa visine gubilishta odrze opshiran govor prisutnom narodu: bez brige da ce im santerijski doboshari u nevreme pasti u rech, razume se.
ne optuzujem ih, jer slutim da im njihovi govornichki izlivi daruju slichne slasti ((zanose-prim.prev.)) koje drugi crpe iz shutnje i pribiranja - ali ih prezirem.
pre svega zelim da mi moj prokleti novinar dozvoli da se na moj nachin zabavljam. "osecate li ikada" - vrlo apostolski i unjkavo kroz nos primecuje on- "potrebu da svoje razonode podelite sa drugima?". kakav prevtrljivi zavidljivac !((potuljeni zavidljivac-dil.prev.)) zna da ja njegove (zabave) sa prezirom odbijam, i sada bi da se u moje zabija, odvratni drkadzija (kvariigra - dilema prev.).
"ova velika nesreca - ne moci biti sam..."- veli negde La Bruyére, kao da zeli da nabije stid u obraz svima onima koji trche da se u gomili zaborave jer se verovatno pribojavaju toga da sami sebe nece moci da izdrze.
"sva nasha nesreca potiche odatle da nismo nauchili ostati u svojoj sobi" - kaze jedan drugi mudrac, Pascal mislim, koji na svojnachin poziva natrag u isposnicu sve one budale koje srecu traze u pokretu, u jednoj prostituciji koju bih mogao da nazovem "zbratimljenjem", kada bih se korisitio "lepim" nachinom govora mojeg stoleca.
to je to. priznajem, prevod i nije neki. olakshavajuce okolnosti- ovo je skoro simultani prevod.
recimo, Baudeleire novinara bez izuzetaka oznacahava sa "gazetier" - shto znachi novinar, zurnalist. no, ja uzimam tu slobodu da "gazetier" prevodim sa "piskaralo". mislim da mi veliki B. ni najmanje ne bi zamerio ovu slobodu.
Post je objavljen 25.05.2006. u 17:47 sati.