
Evo. Sve je gotovo. Škola, norijada, profesori, raska, razred. Svemu je došao kraj. Možda još nisam svjesna da je gotovo jer se osjećam kao da sam na dužem vikendu.
I znate što? Drago mi je da je završilo. Toliko se pripremaš za kraj da ti već dosadi. Neke se stvari više neće ponavljati i drago mi je zbog toga. Nestali su neki strahovi iako će se opet pojaviti u drugom obliku. Ali to je duga priča.
Prvo što ću napraviti je uzeti dobru knjigu u ruke. Već dugo nisam čitala nešto za svoj gušt. A stalno mi predlažu dobre knjige pa ću imati puno posla.
Zatim moram nabaviti haljinu za maturalnu večer prije nego me mama izludi. Ako mi donese još jednu sliku anoreksične manekenke u ružičastoj balskoj haljini i rukavima na puf, pojavit ću se samo u skijaškom odijelu. Bit će crna klasična haljina i gotovo.
Aha. Moram i početi učiti za prijemne. I to ću napraviti odmah čim smanjim broj opcija fakulteta na najviše dva. Majka mi kaže da će vrhunac njezina života biti kad ja diplomiram. E pa želja će joj biti ispunjena. Makar ja krepala od rada i učenja, vidjet će me s diplomom u rukama. Tako je bilo sad. Presretna je jer sam završila gimnaziju, ne moram polagati maturu, a ne zna kako je bilo teško do toga doći. Ali to je valjda tako. Djeca ne žele zabrinjavati roditelje bez obzira na bilo što. Ja se dobar dio života toga držim.
Četvrtak je, ja nemam škole i idem leći na krevet i slušati glazbu. Pozdrav svima.
Post je objavljen 25.05.2006. u 18:10 sati.