Uvijek sam mislila da je mojim prijateljima stalo do mene. Očito sam se gadno prevarila. Ostavili su me samu. A znaju kako to mrzim. Uvijek su bitnija nekakva učenja, predavanja, labosi, cura, posao, odlazak kod bake. Šta vi umišljate? U takvim trenucima moja najbolja prijateljica je bila uz mene, al više nemam ni nju. Jest da smo posvađane, al imam potrebu sada otići po nju na kiosk. Ovo shvatite kao prijetnju. Nikad ne ostavljat Chinchi samu! NIKAD!!!
Post je objavljen 25.05.2006. u 18:00 sati.