Marketing
nešto romantično
htjela bih nešto prepuno strasti...a opet, daleko od tijela...nešto što grli osjećaje...al bez požude...bez odraslih djela...
...netko je napisao
...Brzo se sakrij u mene
Ja ću se u tebe sakriti
Da ne znam tko sam ja
Da ne znaš tko si ti.
Sva se u mene zavuci,
Vani se zima sprema,
To smrt nas naša traži,
i vidi da nas nema...
mnogi ljudi znaju što žele reći. ne mucaju prije nego što nešto priznaju. priznali su to i sebi upravo dva i pol sata ranije...razmišljali su, mrštili čelo, rezimirali...filozofirali...znaju i što im je činiti. nitko ih ne podsjeća kada nešto treba uraditi. naučili su biti odgovorni za svoje postupke. neki ostaju djeca. kao mala pijala djeca. zaboravljaju što su radili malo prije. smiju se. klimavim nestabilnim korčićima padaju na mekano tlo, na livadu prepunu cvijeća, gdje i tisuće krvavih makova ima primamljiv miris. putuju iz mjesta u mjesto. i kroz plač se smiju. nije ih sram. ne odgovaraju na glupa pitanja. radosni su na blesav način. ne zamaraju se odgovorima. radije su goli nego zamaskirani. ne brinu ih poteškoće. neki ljudi su navikli analizirati. ili ignorirati nekog tko se sramoti. neki se ljudi vole poštediti od suvišne djece koja slinavo gmižu dok ona zapravo otvorenih srca pužu prema njima.
Post je objavljen 25.05.2006. u 14:35 sati.