Bas me jutros probudio sms moje drage A. (glupaca kakva jesam za muziku sms-a imam Ninu Simone a ne jednostavan 'bleep' ili sto vec) da idemo van veceras.
Jeeee. pomislih...bas mi se plese...nisam bila vani GODINAMA, stvarno - dobro od subote ali se cini tako prokleto daaaavnoooo...
Volim produziti vikende i izlaziti par dana zaredom...doduse, sto sam starija sve je manje dobrovoljaca. Ekipa bi lezala u krevetu i gledala filmove, grickala cips i spavala, neki bi pogledali dnevnik a neki igrali igrice na kompu...
Dovraga, samo cekam kad budemo svi imali 50 i kad im budem mnogla reci -aha! Rekla sam vam. Mozda i imam koju boru vise but at least I had my fun!
Oh well, nema veze, zaboravimo sad to i vratimo se na vaznije teme. Jucer smo gledali klince kako se prosetavaju Savskom uz zvuke techna (housea cega vec, tko bi to znao) i mislim si, koliko je njih svjesno sto ih ceka. Ok, ok, ovi koji upadnu na faks su bez brige jos neko vrijeme - jos kojih 4,5,6,7,8,9,10,100 godina ovisno o paritetu kupovne moci njihovih roditelja pomjesanog sa strpljenjem. Ovi koji idu u vojsku ili drito na posao imati ce poteskoca u trazenju posla no kad njihovi fakultetski kolege zavrse fakultete, ovi ce imati u dupetu vec par godina staza a dosta njih i zaavrsene vise skole i fakultete - odgovornija su to djeca. Nekako mislim da je problem s nama kvaziintelektualcima upravo to sto mislimo da ce nas teorija pouciti konkretnom zivotu. Cim se to ne dogodi padamo u depresije, trosimo drogu na kile i unjkamo starcima o tome kako je svima bolje nego nama. Takvi se popularno zovu zlatna hrvatska mladez....
I onda zavrsimo ajde i te fakultete. Na prvom razgovoru za posao pitaju nas: sto znate raditi. "Nista!" glasio je moj odgovor na prvom razgovoru za sales assistanta u L'orealu. Sjecam se kako sam izgovorila tu rijec, bescuiljno buljila u jednu tocku, ustala se i otisla bez pozdrava. Pala sam u najgoru vrstu depresije i krenula nauciti spanjolski tako iz inata (francuski bi bio ipk too much). Nisam bas fluentna ali znala bih se snaci usred Barcelone - Donde esta Gucci, Donde esta Chanel, Donde esta Armani ???(i niz varijacija na temu)
Zatim dobijemo prvi posao. I nije bas nesto ali uzmes ga jer je firma u redu, ekipa se cini nice i sve u svemu nije lose za pocetak. I radis, crncis, nocne, jutarnje, smijes se places, opijas i gladujes - uglavnom mlad si i nekako, nije ti tako lose jer eto, drugi ne rade, ne mogu naci posao...a ti vec imas 4000 kn koji ti se tada cine vrtoglavo visokima.
Pa upoznas ljude, pa odes na drugi posao, pa pocnes raditi jos sa strane, pa se osamostalis itd...
(Barem bi tako zvucalo da je idealno)
Ovaj post ima svoju namjenu. Namjenjen je jednoj osobi kojoj bi se ovim putem zeljela ispricati.
Naime, ljudi koji ne rade najcesce ne rade jer su lijeni, nepouzdani i jednostavno navikli cuvati svoje dupe pod roditeljskim okriljem. Ne zelim takviml ljudima zlo, ali shvatila sam jednu stvar: Da, takvi ljudi jesu kreteni. Zamislite samo da zavrsite u braku s takvim nekim..."muskarcem" koji ne radi a ujedno vam obecava brda i doline. Obecava vam jebenu kucicu u cvijecu a kad shvati da mora stisnut dupe par mjeseci odustane- "Znas, razmisljao sam. Ja ipak ne bih. Mama kaze da ne moram..."
Ne zenis se za jebenu mamu kretenu!!!!!!
I onda odustanes, iako ti svi govore da on i nije tako los...
Ali razum ti govori drugo: lijen je, s njim nemas buducnost, odnosno jedina buducnost koju imas s njim ukljucuje i njegove roditelje...
Znas, sjecam se kad si pitao: sto kad vise ne bude imao roditelje...
Iskreno, nadam se da ce se razbuditi prije tog perioda...ali znas sta...stvarno me vise nije briga...
Znam tocno sto i koga zelim...
Post je objavljen 25.05.2006. u 11:00 sati.