Sinoć su zvijezde sjajnije treperile nad gradom,
I nebo je imalo nekako drugačiju i jasniju boju.
Možda smo u isto vrijeme pogledali prema mjesecu,
Ili je misao tvoja sustigla, na pola puta, misao moju.
Dugo nisam mogla utonuti u zaslužene snove,
Tvoje je ime drhtavo na usnama stajalo.
Tako mi je bila potrebna tvoja nježnost i blizina
I tvoje tijelo mi je tako jako i bolno nedostajalo.
Pitala sam se čije snove ti sada sanjaš i pleteš
I da li se moj lik u njima i dalje ocrtava jako,
Ili je sve nekako prošlo, izbilijedilo, izgubilo sjaj
I više nema žara i strasti i ljubav posustaje polako.
Znam, strast može splasnuti i žar se ugasiti na kratko,
Ali prava i iskrena ljubav ne prolazi, ona zauvijek traje.
Jer ako prođe, ako se izgubi, ako nestane bez traga,
Onda je lažno bilo i ono sto se prima i ono što se daje.
Dragi prijatelji, dragi blogeri i posjetitelji bloga, zahvaljujem
vam na ostavljenim komentarima, na riječima podrške i
hvala svima vama koji ste bili uz mene, a znate (ili ne znate,
svejedno) kroz što sam prolazila. Svima ću vam se pojedinačno
zahvaliti i posjetiti vaš blog , čim se budem bolje osjećala.